Ingrid Bergman pamti se kao jedna od prvih "prirodnih glumica" Hollywooda, obožavana i hvaljena zbog svojih nastupa u kultnim filmovima poput Casablance.
Smatrano jednim od velikih imena zlatnog doba Hollywooda, teško je povjerovati da je ikada postojalo vrijeme kada zvijezda rođena u Švedskoj nije bila voljena. Ili čak da je u potpunosti bila prognana iz Hollywooda ili SAD -a.
Tko je bila Ingrid Bergman?
Rođena je u Švedskoj 1915. godine, a glumačku je karijeru započela u svojoj zemlji prije nego što se probila u europsku filmsku industriju. Glumila je u desetak švedskih filmova prije nego što je na kraju stigla u SAD, gdje je kasnije postala poznata kao nova vrsta holivudske zvijezde.
Bergman je svojeg supruga dr. Pettera Arona Lindströma i kćer Piju ostavila kod kuće, u Švedskoj, iako su joj se kasnije pridružili u SAD -u, piše Honey.
Ingrid Bergman u Casablanci
Dovedena je u Ameriku potkraj 1930-ih kako bi glumila u verziji svojeg švedskog filma Intermezzo na engleskom jeziku, a već su postojali planovi da Bergman bude sličnija njezinim holivudskim kolegama.
Prirodna ljepota
Holivudski producent David O. Selznick, koji je u početku zaposlio Bergman, želio je da ona odgovara američkim standardima ljepote.
"Nije govorila engleski, bila je previsoka, ime joj je zvučalo previše njemački, a obrve su joj bile predebele", rekao je Selznick.
No, Bergman je odbila promijeniti njezin izgled pa je na kraju odlučeno da će njezina "prirodna" ljepota postati njezin adut. Pokazalo se da je to bila iznimno uspješna odluka, a u godinama koje su uslijedile Bergman je glumila u nekoliko velikih holivudskih filmova.
Godine 1942. pojavila se zajedno s Humphreyjem Bogartom u Casablanci, jednoj od njezinih najpoznatijih uloga.
Casablanca
Afera koja je potresla Hollywood
Do kraja 1940-ih Bergman je bilo popularno ime u SAD -u, čak je osvojila i Oscara za najbolju glumicu za svoju ulogu u filmu Gaslight. Javnost ju je obožavala zbog njezinog prirodnog šarma i čistog imidža, ali sve se promijenilo 1950. kada je odlučila raditi s talijanskim redateljem Robertom Rossellinijem.
Bergman se divila Rossellinijevom filmskom radu i pisala mu je 1949. tražeći da radi s njim, što ju je dovelo do uloge u njegovu filmu o vulkanu Stromboli.
Tijekom produkcije par je započeo nezakonitu aferu, unatoč tome što su oboje već bili u braku. Iako je Rossellini imao reputaciju da spava sa svojim kolegicama, imidž Ingrid Bergman je uništen kada se afera otkrila. No, sočan detalj doveo je Ameriku u šok: Bergman je bila trudna s Rossellinijevim djetetom.
Odlučili ostati zajedno
U trenu je njezin ugled bio uništen, njezine filmske ponude, ugovori i studijske veze u SAD -u nestale su u trenu.
"Ljudi su me vidjeli u Ivanki Orleanki i proglasili me sveticom. Nisam. Ja sam samo žena, drugo ljudsko biće", rekla je kasnije Bergman.
Ingrid Bergman u Casablanci
S malo preostalih mogućnosti za posao u SAD -u, Bergman je odlučila ostati u Italiji s Rossellinijem nakon što je afera postala javna. Jedino zbog čega bi se vratila bila je njezina kći Pia, ali njezin suprug Petter Lindstrom to je otežao, odbijajući se razvesti od nje gotovo godinu dana.
Borba za skrbništvo
Uslijedila je opaka bitka za skrbništvo te na kraju svoju kćer nije vidjela sedam godina. U međuvremenu su čak i američki političari govorili protiv Bergman zbog glamurozne slobodne ljubavi, zahtijevajući da se njezini filmovi ne prikazuju u SAD-u.
Bergman je većinu 1950-ih provela daleko od SAD -a, udavši se za Rossellinija 1950. Par se na kraju razveo 1957. godine, nakon što su zajedno dočekali treće zajedničko dijete.
Ponovno rođenje zvijezde
Godine 1956. Bergman je donijela hrabru odluku da se vrati u Hollywood u glavnoj ulozi u filmu Anastasia, koji se fokusirao na izgubljenu istoimenu rusku princezu. Iako je film nastao u Europi, što znači da se nije morala fizički vratiti u SAD, bio je hit među američkom publikom.
Skandal i izgnanstvo samo su povećali interes za film pa je 1957. drugi put za svoju ulogu Anastazije osvojila Oscara za najbolju glumicu.
Njezine kasnije uloge u 'Ubojstvu u Orient Expressu' i 'Cvijetu kaktusa' pomogle su joj da pridobije američku publiku koja ju je napustila. Iako njezina afera nije u potpunosti zaboravljena, razvod od Rossellinija 1957. pomogao joj je da stekne imidž, a Bergman je desetljećima nastavila glumiti u američkim filmovima do svoje smrti 1982.
