'Narko nogomet': Kako je autogol na Svjetskom prvenstvu doveo do ubojstva?

Jedan je bio Pablo, najmoćniji i najbrutalniji narko-bos na svijetu. Drugi je bio Andrés, kapetan nogometne reprezentacije, cijenjen zbog svoje smirenosti i elegancije na terenu. Iako nisu bili u srodstvu, njihove sudbine bile su fatalno povezane kroz fenomen poznat kao 'narko-nogomet', priču koja je svoj tragični vrhunac dosegla kobnog 2. srpnja 1994. godine, kada je nogometni svijet zanijemio pred viješću o ubojstvu kapetana zbog greške na terenu.

Uspon i krvavi sjaj 'narko-nogometa'

Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, novac od kokaina preplavio je Kolumbiju, a Pablo Escobar, vođa medeljinskog kartela, tražio je načine kako oprati svoje enormno bogatstvo. Pronašao ih je u nogometu. Ulažući milijune u svoj lokalni klub, Atlético Nacional, pretvorio ga je u kontinentalnu silu. Klub je 1989. osvojio Copa Libertadores, južnoameričku verziju Lige prvaka, a novac od droge omogućio je zadržavanje najboljih domaćih igrača poput Renéa Higuite, Faustina Asprille i Carlosa Valderrame. U središtu te zlatne generacije bio je stoper i kapetan Andrés Escobar, prozvan 'Nogometni gospodin' zbog svoje čiste igre i karaktera koji je bio potpuna suprotnost nasilju koje je financiralo njegov sport.

No, taj uspjeh imao je tamnu stranu. Narko-bosovi nisu ulagali samo u Nacional; suparnički karteli financirali su svoje klubove, pretvarajući nogometne terene u produžetak svojih ratova. Utakmice su se odlučivale prijetnjama, suci su bili potkupljivani ili ubijani, a klađenje je donosilo i oduzimalo milijune.

Svjetsko prvenstvo i kobna 34. minuta

Nade nacije bile su goleme, potaknute povijesnom pobjedom od 5-0 nad Argentinom u kvalifikacijama. No, pritisak je bio neizdrživ. Nakon šokantnog poraza od Rumunjske (3-1) u prvoj utakmici, susret protiv domaćina SAD-a postao je ključan. Uoči utakmice, igrači su na hotelskim televizorima primili poruke s prijetnjama smrću ako određeni igrač zaigra. Strah se uvukao u svlačionicu.

Foto:

1994. na stadionu Rose Bowl u Pasadeni, pri rezultatu 0-0, dogodio se trenutak koji će zauvijek obilježiti kolumbijski nogomet. U 34. minuti, američki igrač John Harkes uputio je oštar centaršut. Pokušavajući ga presjeći, Andrés Escobar nespretno je skrenuo loptu u vlastitu mrežu. Bio je to autogol koji je Amerikancima donio vodstvo i na kraju pobjedu od 2-1, što je značilo eliminaciju Kolumbije s prvenstva. Unatoč razočaranju, Escobar je smogao snage i u svojoj kolumni za list El Tiempo napisao proročanske riječi: 'Život ovdje ne završava'. Ignorirajući savjete da se pritajio, odlučio se vratiti kući u Medellín.

Gol koji je značio smrt

Samo deset dana nakon utakmice, u ranim jutarnjim satima Andrés Escobar sjedio je sam u svom automobilu na parkiralištu ispred noćnog kluba. Prišla su mu tri muškarca i započela svađu zbog autogola. Verbalni sukob je eskalirao. Dvojica napadača izvukla su pištolje i ispalila šest metaka u tijelo 27-godišnjeg nogometaša. Svjedoci su kasnije tvrdili da je ubojica nakon svakog hica vikao 'Gol!'. Više od 120.000 ljudi došlo je na njegov sprovod, a Kolumbija je bila u šoku.

Ubojstvo Andrésa Escobara nije bila samo osveta za sportski neuspjeh. Bila je to brutalna manifestacija društva u kojem je granica između sporta, kriminala i života postala nepostojeća. Smrću nogometnog gospodina, umro je i san o kolumbijskoj zlatnoj generaciji, ostavivši iza sebe vječno upozorenje o smrtonosnoj igri u kojoj ljudski život vrijedi manje od izgubljene oklade.

Dokumentarac koji detaljno zalazi u ovu priču 'Dva Escobara', gledaj u nedjelju 28.6. na platformi Voyo.