Mladi glazbenik Josip Čolić: 'Za pet godina vidim se u Areni Zagreb'

Na domaćoj glazbenoj sceni sve je više mladih izvođača koji svoj put grade bez prečaca, oslanjajući se na autorske pjesme, predan rad i jasnu viziju. Među njima je i Josip Čolić, pjevač koji je u nekoliko godina objavio osam singlova i iz pjesme u pjesmu pokazuje sve veću glazbenu zrelost. Iza pozornice i reflektora krije se mladi glazbenik koji svoj uspjeh gradi strpljivo, uz podršku uskog tima i vjeru da se autentičnost dugoročno uvijek prepoznaje. U razgovoru za Net.hr otkriva kako izgleda život mladog izvođača danas, koliko su društvene mreže promijenile glazbenu industriju, može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe te kakve planove ima za budućnost. Govori i o privatnom životu, odnosu s publikom te velikim ambicijama koje ga vode prema cilju o kojem sanja - punoj Areni Zagreb.

Foto: Emir Kurtanović, Marijana Deurić

Tko je zapravo Josip Čolić kada se ugase reflektori? 

Kad se ugase reflektori, ostaje isti Josip, samo bez mikrofona i s nešto manje buke oko sebe. Jako sam vezan uz obitelj, svoje korijene, vjeru i ljude koji me poznaju puno prije glazbe. Privatno volim trening, bicikl, kuhanje, filmove i mir, iako ga zbog mog rasporeda nemam baš u izobilju. U odnosima sam odan, direktan i zaštitnički nastrojen. Ne volim površnost ni odnose napola. Na pozornici volim energiju i pažnju, a privatno najviše cijenim ljude uz koje ne moram ništa dokazivati.

Do sada ste objavili osam singlova. Kada poslušate svoj prvi i posljednji, koliko ste se promijenili kao izvođač?

Promijenio sam se puno, ali ne tako da sam postao netko drugi, nego sam puno sigurniji u ono što jesam. Na prvoj pjesmi čujem izvođača koji tek otkriva svoj prostor, a na posljednjoj nekoga tko puno jasnije zna što želi reći i kako želi zvučati. Naučio sam se izraziti vokalno, scenski i karakterno. Naučio sam da nije dovoljno samo dobro otpjevati pjesmu, moraš joj dati lice, stav i život. Danas puno lakše ulazim u različite energije, a najvažnije je da više nemam potrebu svima objašnjavati tko sam. Pjesme to polako rade umjesto mene.

Foto: Emir Kurtanović, Marijana Deurić

Novi singl "Otmica" donosi drugačiju emociju. Što ste željeli poručiti publici? 

''Otmica'' nije pjesma koja previše objašnjava, ona te uzme i povuče sa sobom. Želio sam pokazati energičnijeg, slobodnijeg i malo bezobraznijeg Josipa, onoga koji voli ritam, ples i trenutak u kojem zaboraviš na sve ostalo. Nakon mirnijih pjesama htio sam publici pokazati da imam puno više boja. Nisam promijenio smjer, samo sam otvorio još jedna vrata. Poruka je zapravo jednostavna: ne mora baš svaka emocija završiti suzom, neke trebaju završiti plesom.

Koliko je danas mladom izvođaču teško izgraditi karijeru bez velikog diskografa ili televizijskog showa? 

Teško je, nema smisla to uljepšavati. Iza reflektora, pjesama i lijepih fotografija ima jako puno rudarenja, ulaganja i trenutaka u kojima se pitaš vidi li itko koliko zapravo radiš. Upravo zato sam neizmjerno sretan što uz sebe od samog početka imam čovjeka koji u mene iskreno vjeruje, koji mi je najveća podrška te je i moj autor i izvršni producent moje cijele karijere. To je Feđa Imamović. On vodi računa apsolutno o svakom detalju kada sam ja u pitanju, piše i sklada sve moje pjesme i čvrsto stoji iza mene. Imamo nevjerojatno međusobno povjerenje, on vjeruje u mene, ja u njega, i to je temelj na kojem gradimo cijelu ovu priču. Zajedno imamo i našu produkciju DreamLab. Ipak, vjerujem da se posebnost ne može zauvijek ignorirati. Ako si svoj, ako imaš nešto što drugi nemaju i ako vjeruješ u sebe, put se počne otvarati. Nekad ti stvari koje su ti namijenjene gotovo dolaze same u ruke, ali moraš biti dovoljno spreman da ih prepoznaš. Nije uvijek divno, ali kada voliš ono što radiš, sve se na kraju isplati.

Foto: Emir Kurtanović, Marijana Deurić

Može li se u Hrvatskoj živjeti isključivo od glazbe ili je to još uvijek privilegij malog broja izvođača? 

Može, ali sigurno ne od prve pjesme i ne bez ozbiljnog rada. Glazba je posao koji traži vrijeme, ulaganje, kvalitetan tim i puno strpljenja. Mislim da od glazbe žive oni koji je ne promatraju samo kao inspiraciju, nego i kao ozbiljan posao. Talent je početak, ali iza njega moraju doći disciplina, nastupi, publika, kontinuitet i pametne odluke. Privilegija možda jest, ali nije nedostižna.

Jeste li već zaradili prvi ozbiljniji novac od glazbe? 

Još nisam došao do trenutka u kojem bih rekao da sam od glazbe zaradio neki ozbiljan novac. Sve što se trenutačno zaradi uglavnom se vraća natrag u glazbu, u nove pjesme, spotove, vizuale i cijeli projekt. Ovo je zasad više faza sadnje nego berbe. Ali vjerujem da će doći trenutak kada će se svi ti uloženi sati, energija i sredstva početi vraćati. Samo prvo moraš dovoljno dugo obrađivati zemlju da bi imao što ubrati.

Koliko su društvene mreže danas presudne za uspjeh jednog mladog pjevača i osjećate li pritisak da stalno budete prisutni? 

Društvene mreže danas su praktički pozornica koja radi 24 sata dnevno. Na njima publika otkriva pjesme, upoznaje izvođača i stvara prvi dojam, tako da ih nije moguće ignorirati. Iskreno, da se ne bavim javnim poslom, vjerojatno ne bih bio ni približno toliko prisutan. Nekad osjećam pritisak jer nije prirodno stalno nešto objavljivati, snimati i dokazivati da postojiš. Ali kada shvatiš da je publika tamo, moraš joj doći tamo gdje se nalazi. Ne moraš postati rob društvenih mreža, ali moraš naučiti igrati njihovu igru.

Foto: Emir Kurtanović, Marijana Deurić

Dobivate li puno poruka od obožavatelja i zna li se dogoditi da netko prijeđe granicu dobrog ukusa? 

Dobivam dosta poruka i zaista bude svega. Od prekrasnih poruka podrške do onih zbog kojih na trenutak provjeriš jesi li dobro pročitao. Većina ljudi je pristojna i draga, a tu i tamo netko se malo zanese. Ne zamjeram lako, ali mislim da šarm ipak najbolje funkcionira kada ima mjeru. Sve iznad toga više nije kompliment, nego materijal za grupni chat.

Jeste li trenutačno zaljubljeni i kolikovam je teško uskladiti privatni život s glazbenom karijerom? 

Svoj ljubavni status volim zadržati za sebe. Ne zato što nešto skrivam, nego zato što ne mora baš svaki dio života biti javan. Za mene je ljubav kada u toj osobi imaš najboljeg prijatelja, uz puno razumijevanja, podrške i opraštanja. Moj život je brz i zahtjevan, zato mi je važno da odnos ne bude dodatna drama, nego mjesto mira. A jesam li zaljubljen? Neke su priče bolje dok još nemaju službeni naslov.

S kim bi s hrvatske glazbene scene najviše voljeli snimiti duet, a s kim iz regije? 

Već postoje određeni razgovori, pa ne bih sada izlazio s imenima. Ne želim ni nabrajanjem izdvojiti neke kolege, a druge nepravedno zanemariti. Dueti su mi posebni samo kada se dogodi pravi spoj. Nije dovoljno spojiti dva poznata imena, mora se spojiti energija, glas i priča. Kada to bude na pravoj razini, publika će jako brzo saznati.

Kako vidite današnju hrvatsku pop scenu? 

Mislim da hrvatska pop scena ima puno kvalitetnih ljudi i dobrih pjesama, ali publika danas traži više od same pjesme. Traži identitet, priču, energiju i razlog da baš tog izvođača nastavi pratiti. Konkurencija je velika, što je dobro jer te tjera da stalno budeš bolji. Najveća je opasnost kada svi krenu zvučati i izgledati isto. Zato vjerujem da dugoročno pobjeđuju oni koji se ne boje biti svoji, čak i kada to u početku nije najlakši put.

Imate li neki cilj koi ste si zadali za sljedećih pet godina – rasprodani koncert, album ili možda nastup na velikom festivalu? 

Za pet godina vidim se u Areni Zagreb. Znam da je to velik cilj, ali mali ciljevi me nikada nisu posebno vozili. Do tada želim izgraditi ozbiljnu diskografiju, publiku koja zna moje pjesme i karijeru koja ima temelje, a ne samo jedan trenutak pažnje. Arena nije samo velika dvorana, nego potvrda da su pjesme pronašle svoj put do ljudi. Tako da publici preporučujem da lagano počne učiti tekstove. Do tog trenutka bit će ih dosta.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!