50 nedostižnih godina rockerskog jurskog parka

Pedeset godina, čovječe. Pedeset godina rockanja, trajanja, pauziranja, odmaranja, turiranja, snimanja, ali pedeset godina. U životu bi to bio kakav pir? Zlatni? Kad su bubnjara Charlieja Wattsa jednom prilikom za vrijeme snimanja dokumentarca 25X5 prije neka dva desetljeća pitali da kako su izdržali taj suludi tempo razuzdanog rock and roll života misleći pritom na intenzitet i potrošnju materijala, ovaj bi staloženi britanski jazzu skloni cinik rekao s onim prigušenim osmijehom: “Radili smo 5 godina a 20 se zafrkavali” demistificirajući tajnu života najvećih planetarnih rock zvijezda.

Svako toliko za ogroman opus poput njihovog primjeri se neko opravdanje uz novo listanje i rekapitulaciju karijere. Dokumentiranih pola stoljeća postojanja kao najveće rock and roll mašinerije na svijetu doista ne treba nova nagovaranja, ali svakako nije naodmet činjenica po kojoj nova singl stvar “Doom and Gloom” zvuči izvrsno, svježe i relevantno jednako kao što su drmali 1962. obrađujući Chuck Berryjevu “Come On”.

I kad zbrojimo sve milestonese pod njihovim nogama lakše je s odmjerene distance opraštati razne solo albume, ekstravagance, zabluđivanja i skretanja onkraj potrebnog, Jaggerova koketiranja s establishmntom, Richardsov hard core rock and roll lifestyle i sve vezane urbane legende, smrt Briana Jonesa, odlaske Billa Wymana, alkoholne seanse Ronnieja Wooda, a pred vama uskrsnu s trostrukim ili četverostrukim CD kolekcijama u varijanti od pedeset ili osamdeset pjesama, onda ostaje uglavnom prostor za respekt. Voljeli ih ili ne, doticali vas ili ne, rock and rolling Stonesima ne možete oduzeti. Sve što kod Stonesa volite ili ne podnosite nalazi se ovdje. Vječno Jaggerovo razvlačenje i šmekanje, Woodove solaže, vječni uvrnuti Richardsovi riffovi, vječno pouzdana Wattsova pozadinska ritmika i držanje orkestra u tempu. Rock glazba je ponekad institut podložan mnogostrukim silovanjima shema i obrazaca prema čijim se nositeljima publika, kritika i fanovska baza dvojako ponaša. Petar Pan Jagger zavlači prirodno afektirajući o mladim gazelama, uvaljuje se damama, prisjeća se svojih putovanja, prošlih i tekućih života, inspiraciju vrti oko tema koje već i njegovi unuci sriču, Richards i Wood se nadmudruju ispaljivanjem fraza, dok je pozadinski Charlie više nego standardan lupački back up. I tako vožnjom kroz pet desetljeća. Istovremeno najbolja i najgora rock and roll, a ne samo najdugovječnija, nakupina na svijetu, Rolling Stonesi obožavateljima ne trebaju objašnjavati razloga niti navoda zašto nanovo slušati “Satisfaction”, “Brown Sugar”, “Paint It Black”, “Gimme Shelter” i ostale klasike zbog kojih ih nikad ne možete otpisati kao staro gvožđe ili rock and roll jurski park.

Stonesi su za svih dijelova karijere postali simbolom jednog vremena, prerasli gabarite samo rock and rolla postajući fenomenom, više nego su ikada bili fenomenalni. Tragovi Stonesa iz najkreativnijih “Sticky Fingers”, “Beggars Banquet”, “Exile…”, “Let It Bleed” perioda, ovdje su predstavljenu u vraški razvodnjenim verzijama kakve su se već znali podastrti na posljednjim koncertnim albumima. Drugi CD igra ulogu mamca za fanove jer servira uglavnom rijetko svirane numere iz periodike “Some Girls”, “Tatoo You”, pa i obrade vječno zahvalnih blues i r’n’b standarda kao i studijske tragove 21. stoljeća u njima. Sve je tu. A kada jednom proglase da su fakat ispucali taj posljednji “One More Shot” onda ćemo mirne savjesti moći prisegnuti da je rock and roll mrtav. Dotad kotrljajte jer djedovi su itekako vrijedni pažnje.

10/10

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr