Contagion SAD, 2011., triler, 106 min. R: Steven Soderbergh Gl: Matt Damon, Laurence Fishburne, Gwyneth Paltrow, Kate Winslet, Jude Law, Marion Cotillard Ocjena: 4/5 Što ako se pojavi virus koji će doista biti zarazan i opasan onoliko koliko smo se bojali da bi mogla biti opasna Svinjska gripa. Npr., ako virus sa šišmiše prijeđe na svinju, tamo mutira i na kraju se pojavi u čovječjem tijelu.
Hmmm, čini se da nam izgledi baš i nisu blistavi i zapravo nisam siguran da to uopće želite vidjeti, no ako se već zateknete u dvorani za očekivati je da ćete u njoj i ostati. A kad izađete, više nećete biti puno hladnokrvniji od Monka – požurit ćete do najbližeg lavaboa oprati ruke.
O čemu se radi?
Sve počinje s kašljem. Gwyneth Paltrow na povratku s poslovnog puta osjeća tipične simptome viroze, kašalj, blaga temperatura, opća slabost. Uglavnom, nema razloga za zabrinutost. No, sljedećih dana simptomi jačaju, počinju konvulzije i pjena na ustima, a ubrzo nastupa i smrt. Sljedeći oboljeli je njezin sin, no suprug se začudno pokazuje imun na virus. U Centru za kontrolu bolesti javlja se zvono na uzbunu, bolesni se pojavljuju širom svijeta i čini se da se virus širi brže od svih poznatih virusa.
'O Bože, da li da zovem nekoga?', pita mrtvozornica kad vidi što je ostalo od mozga Gwyneth Paltrow. A odgovor njezina kolege je: Zovi sve!. Tako počinje utrka s vremenom kako bi se što prije izolirao virus i napravilo cjepivo. No, paniku više nije moguće spriječiti, a sol na ranu stavlja i bloger, teoretičar zavjera koji u svojim tekstovima optužuje vladu za zataškavanje te nudi homeopatski lijek što se ubrzo pokazuje kao prijevara. Svijet se iz uređenog i civiliziranog mjesta za život u svega nekoliko tjedana pretvara u predcivilizacijski kaos kojim lutaju izbezumljeni i uplašeni ljudi u potrazi za hranom i sigurnošću.
Zašto (ne) gledati?
Dramaturški oslonjena na uspješnu formulu Traffica (ali sa zabavnim modernističkim twistom budući da zbivanja počinju od Dana 2, da bi do Dana 1 stigli tek na kraju), Zaraza koristi mozaičnu strukturu s nekoliko glavnih i nekoliko sporednih pripovjednih linija u kojoj redatelj s lakoćom i karakterističnom stilskom elegancijom orkestrira velik broj paralelnih zbivanja i likova, a sve kako bi događaju pridao zastrašujući globalni karakter.
Ipak, ne može se reći da su svi fabularni rukavci jednako uspješno ispraćeni do kraja. Najviše pažnje posvećeno je liku Matta Damona, koji kao suprug Gwyneth Paltrow pokušava zaštiti kćer pa je drži u izolaciji. Zanimljiv je i lik direktora Centra za kontrolu bolesti kojeg igra Laurence Fishburne, no ostali se likovi pojavljuju i umiru bez neke veće redateljske pažnje ili empatije.
Dokumentaristička hladnoća i distanciranost s kojom Soderbergh predočava zbivanja doprinose jezovitosti atmosfere, no ipak ostavljaju i dojam kako je riječ o projektu od sporedne važnosti i koji se intenzitetom i sugestivnošću ipak ne može mjeriti s već spomenutim Trafficom. Osobito je to primjetno u zadnjoj trećini filma u kojoj se ritam događaja razblažuje, a film nekako na inerciju od furioznih prvih sat vremena ide prema kraju.
Glumački odjel?
Gadno desetkovan! Pokazalo se, naime, da je Soderberghov virus ubojitiji i od Stevena Seagala, a najgore je što ne mari ni za holivudske zvijezde pa čak i oskarovski pretendenti padaju k'o pokošeni, bez obzira zvali se Gwyneth ili kako drugačije (bez brige, nećemo ovdje prošvercati spoiler). Zabavno? Pa, možda. Barem dok vam ne padne na pamet da ako tako prolaze zvijezde, što će biti s nama, običnim smrtnicima.
No, vratimo se meritumu, glumački je sektor brojan i neosporno šarmantan, kako to već uostalom najčešće kod Soderbergha i biva, no ostaje dojam da neki od njih nisu do kraja iskorišteni, i to ne samo oni koji su rano podlegli bolesti, već i oni poput Marion Cotillard (koju u boljem izdanju možete gledati u susjednoj dvorani u „Ponoći u Parizu“ Woodyja Allena) čija priča ima velik potencijal, no redatelj je u svojem mozaiku olako zaboravi i vrati joj se, onako reda radi, tek potkraj filma.
Najveći su kolač, naravno, uzeli korektni Matt Damon i Laurence Fishburne, dok u manjim ulogama film kradu neodoljivi Elliott Gould i Jennifer Ehle.
Presuda
Veći dio svoga trajanja Zaraza je inteligentan i uzbudljiv triler koji, za razliku od većine sličnih epidemioloških filmova, problemu pristupa neočekivano seriozno pa se na trenutke doima kao produkcija Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, što uopće nije mana, već je upravo to razlog uvjerljivosti zbog koje film postaje istinskom noćnom morom svakog pravog hipohondra. I onih koji će to tek postati. A nakon Zaraze takvih neće biti malo.
Vezani članci:
arti-201109191184006 arti-201109080293006 arti-201109070519006
