Potres koji je 22. ožujka ove godine pogodio Zagreb otkrio je sve nedostatke u konstrukciji stambenih zgrada u hrvatskoj prijestolnici, posebno onih sagrađenih u prvoj polovici 20. stoljeća i potrebno je hitno pojačati postojeće građevine, posebno povijesne zagrebačke zgrade te poboljšati seizmičku otpornost, ističe se u prvom objavljenom znanstvenom radu o potresu koji je proljetos usred pandemije koronavirusa pogodio glavni grad Hrvatske.
Znanstveni rad ''The Zagreb (Croatia) M5.5 Earthquake on 22 March
2020'' objavljen je je u časopisu Geosciences, a autorica i
autori rada su prof. dr. sc. Snježana
Markušić, pročelnica Geofizičkog odsjeka
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu te dr. sc.
Davor Stanko (Geotehnički fakultet u Zagrebu),
dr. sc. Tvrtko Korbar, Nikola
Belić (obojica s Hrvatskog geološkog instituta u
Zagrebu), izv. prof. dr. sc. Davorin Penava
(Građevinski i arhitektonski fakultet u Osijeku) te dr. sc.
Branko Kordić (s Hrvatskog geološkog
instituta).
Potresi i seizmička aktivnost šireg područja Zagreba nisu ništa
neuobičajeno, istaknula je Markušić, koja je u razgovoru za
Novi list objasnila da se ''u ovom radu pokušalo dati
preliminarno tumačenje geodinamike koja je uzrokovala ovogodišnji
zagrebački potres i time doprinijeti razumijevanju ovog
geološki interesantnog područja, a što u konačnici može
imati utjecaj na bolju procjenu seizmičke ugroženosti šireg
područja grada Zagreba''.
Podsjetila je i da se ''na određenom epicentralnom području uvijek može očekivati potres barem one jakosti kakav se već jednom u povijesti dogodio pa se tako na zagrebačkom području može očekivati potres najmanje magnitude 6.3, a najvjerojatnije i magnitude 6.5''. Također, iz karte potresnih područja Republike Hrvatske razvidno je da potresno najugroženija područja obuhvaćaju grad Zagreb te šire riječko i dubrovačko područje čime je potresima izravno ugroženo oko jedne trećine stanovništva Republike Hrvatske.
S obzirom na to da potres ne možemo predvidjeti, nužno je od njega zaštiti i ljude i građevine, a jedina zaštita je protupotresna gradnja. Stoga se i u radu navodi da je potrebno hitno pojačati postojeće građevine, posebno povijesne zagrebačke zgrade te poboljšati seizmičku otpornost, a Markušić objašnjava: ''U Zakon o obnovi bi trebalo unijeti kategorije zgrada i magnitudni prag (odnosno minimalnu akceleraciju) njihove nužne otpornosti te u skladu s time provesti konstrukcijsko ojačavanje postojećih građevina, a čime se naravno povećava njihova otpornost na potrese. Radi se dugotrajnom i vrlo skupom procesu''.
Važnost gradnje: U Japanu su česti vrlo jaki potresi, ali su štete vrlo rijetke
U radu se spominje i potres u Albaniji u studenom 2019. te upozorava na posljedice ako sličan potres pogodi Zagreb. ''Potres magnitude 6.4, koji je 26. studenoga 2019. pogodio Albaniju je recentni potres, koji je bio magnitude kakva se može očekivati i na zagrebačkom području. Stoga je i naveden kao primjer. U slučaju albanskog potresa primijećeno je da su građevine građene prema standardima za umjerenu i visoku otpornost na potres pretrpjele zanemariva do lagana i umjerena oštećenja. Međutim, ostale građevine su pretrpjele vrlo velika i teška oštećenja. Šteta koja je posljedica potresa u Albaniji može se lako povezati s provedenim laboratorijskim eksperimentima, a s ciljem budućeg nužnog ojačavanja pojedinih konstrukcija. Na osnovi iskustva i posljedica albanskog potresa iz 2019. godine lako je vidjeti kakve velike socijalne i ekonomske posljedice bi imao potres iste magnitude ako bi pogodio Zagreb''.
I stoga iako se potrese ne može predvidjeti, seizmologija može procjeniti seizmičke ugroženosti na nekom području i na osnovi toga je moguće provesti protupotresnu gradnju (za što je potrebna odgovarajuća zakonska regulativa), a čime se doprinosi sigurnosti samih građana. Dobar primjer je Japan, gdje su česti vrlo jaki potresi, ali su štete vrlo rijetke.
