Ivana u Njemačkoj ima tetu koja ju je pozvala da ode s njom u tu zemlju kako bi vidjela sviđa li joj se i odluči što će dalje.
'Tata me tako jako zagrlio, kao da je znao da se više ne vraćam kući'
'Mi smo se nakon tri tjedna vratile kući s mora i ja sam rekla svojima: “Mama, tata, ja sutra idem za Njemačku”. Ono što mi je ostalo u sjećanju i što neću nikad zaboraviti, je to jutro kad sam odlazila. Svi smo plakali, tata me zagrlio, nikada u životu me nije tako zagrlio. Jednostavno, kao da su znali da se nikad neću vratiti', ispričala je Ivana.
Na to se odlučila iako nije znala njemački jezik, no srećom, veliku je pomoć imala od tete. Ona joj je pisala molbe i prijave za posao, a i prijavila ju je na svoju adresu. Dva mjeseca kasnije, Ivana je pronašla takozvani 'mini job' u jednoj tvornici, posao u kojem se kao plaću dobije maksimalno 400 eura, a poslodavac ne plaća doprinose. Uz to je čistila kuće kako bi mogla otplaćivati kredit u Hrvatskoj.
Foto: Zagorje International
Ne srami se toga što je radila u Njemačkoj jer je to, kaže, pošteno zarađen novac.
'Nek’ se zna da nije bilo lako ispočetka. Bilo je puno suza, puno plača, no ipak je sreća bila ta da sam prvih godinu dana živjela kod tete, pa smo jedna drugoj pomagale. Tek u drugom mjesecu našla sam posao u staračkom domu, gdje i sada radim. Moj posao je da pripremam doručak za ljude. Imamo 120 korisnika, ja stavljam na tanjure njihova peciva, vozim im to u sobe, nekakvih sat i pol sam na perilici suđa i to je moj posao', kaže.
'Nijemci nisu hladni, samo vole svoju privatnost i pravila'
U međuvremenu je naučila i jezik, a školu je platila sama. Bilo joj je teško, ali nakon godinu i pol dana provedenih u Njemačkoj, sada jezik dobro govori. Ivana danas živi kod jednog njemačkog bračnog para u selu Hübingenu, pokraj grada Montabaura. Njima je poput kćeri, a kaže da su joj Nijemci mnogo pomogli. Razlika ipak ima.
'Koliko vidim, Hrvati baš ne vole Nijemce, jer misle da su oni hladni. Ne, oni su samo rezervirani, vole svoju privatnost, k njima ne možeš doći kao kod nas “došao sam ti na kavu”. Obvezno se moraš najaviti. Isto tako, ne otvaraju se svakome, ali, po meni, to sve ovisi o tome kakva si ti osoba. Oni vole život, vole hranu, vole putovanja, a najviše vole duge šetnje prirodom', priča Ivana o svojem iskustvu i dodaje o razlikama između Hrvata i Nijemaca koje je primijetila kad je na dva tjedna došla kući na odmor.
'Već kada sam došla na aerodrom, ono što sam prvo primijetila, bilo je da su ljudi nezadovoljni, namrgođeni, da su u nekakvoj borbi za preživljavanje. Za razliku od Nijemaca koji su recimo posvećeni uživanju u životu. No, to je razumljivo. Oni su situirani i njihov je životni standard na mnogo višoj razini', objašnjava Ivana i dodaje da joj nije bilo lako, iako sada u Hrvatskoj svi tako misle.
'Otišla sam sa zadnjih 200 eura i s dva kovčega. Ništa mi nije palo s neba i još se uvijek moram jako truditi da bih nešto postigla.'
Sustav funkcionira, a radnik je zaštićen
Kada je riječ o sustavu u Njemačkoj, Ivana kaže da on u potpunosti funkcionira i štiti radnike, a zbog toga se Nijemci rano osamostale i život im je organiziran i sve je po pravilima.
S Hrvatima se Ivana baš i ne druži u Njemačkoj. Kaže da se na njih ne može osloniti, za razliku od Nijemaca koji uvijek naprave kako je dogovoreno, po planu i rasporedu. Različiti su i izlasci, a sve je opasnije nego kod kuće, kaže Ivana pa danas u slobodno vrijeme najradije šeta prirodom, rekreira se i putuje, a vodi i blog na kojem piše o gradovima koja posjećuje, ali i o Hrvatskoj, imena 'Zagorska Njemica'. Njezin blog sada prati 55 tisuća ljudi.
Foto: Zagorje International
Foto: Zagorje International
U stranoj se zemlji nakon početnih teškoća izvrsno snašla, a danas joj nedostaje jedino ručak s obitelji. Ipak, povratak kući još ne planira, možda tek u daljoj budućnosti, piše Zagorje International.
