Hrvatska je među najgorima o Europi po broju ugovora na određeno vrijeme. O tome se premalo govori, no to je, nažalost, naša realnost. U listopadu prošle godine, Novi list pisao je o poražavajućim podacima da je tek jedan od deset radnika zaposlenih prošle godine dobio "stalan posao", odnosno ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Prema mjesečnim biltenima HZZ-a, u razdoblju od početka siječnja do kraja kolovoza 2021. godine, evidenciju nezaposlenih napustilo je 101.107 radnika, a od toga je 89.636 dobilo posao na određeno vrijeme.
Velik broj ugovora na određeno
Prema statističkim informacijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, zaključno s 31. prosinca 2021. u Hrvatskoj je bilo ukupno 336.493 ljudi koji rade na – određeno. Ugovore na određeno imalo je potpisano 185.560 muškaraca i 150.933 žene.
Od tog broja, čak 14.714 radnika u Hrvatskoj prijavljeno je na nepuno radno vrijeme – 6833 muškarca i 7881 žena.
Statistika nadalje kaže da je najviše ugovora na određeno vrijeme sklopljeno na području Grada Zagreba. Tamo na određeno radi 44.689 muškaraca i 38.153 žene. Najmanje ugovora na određeno sklopljeno je u Ličko–senjskoj županiji, gdje je na takav način zaposleno 1755 muškaraca i 1610 žena. U Koprivničko-križevačkoj županiji, Bjelovarsko-bilogorskoj, Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj te Splitsko-dalmatinskoj, ove ugovore pak ima sklopljeno više žena nego muškaraca.
Zaposleni na određeno imaju kraći otkazni rok, a te je zaposlenike puno lakše otpustiti. Ugovorom o radu na određeno vrijeme, zasnivaju se radni odnosi čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem nekog događaja, a nastupom navedenih okolnosti prestaje radni odnos te nije potrebno nikakvo obrazloženje poslodavca.
Učestalije kod mlađih osoba
Radnik, kao uvijek slabija strana u radnom odnosu, izložen je brojnim nesigurnostima, kaže nam Ivana Mlinar, mag. iur., potpredsjednica Udruge "Mobing Stop" i potpredsjednica SDP-a Velika Gorica.
"Najgori oblik rada, takozvani prekarni rad što znači svaki nesigurni oblik rada, u stalnom je porastu na našem cjelokupnom tržištu rada i Hrvatska je nažalost s prosjekom od pet-šest% u kontinuitetu članica Europske unije s najvećom stopom prekarnih poslova", pojašnjava nam Mlinar, dodajući da je najčešći nesigurni oblik rada upravo ugovor na određeno.
Protekle dvije godine zapošljavalo se manje, pa je i stopa prekarnih poslova niža, a ono što se zapošljavalo bilo je na ugovor na određeno. "Rad na određeno postao je novo normalno, što nikako ne treba smatrati normalnim. Analiza po dobnim skupinama potvrđuje da su ugovori na određeno vrijeme znatno učestaliji kod mlađih osoba", kaže nam Mlinar koja se dugi niz godina bavi pravima radnika.
"Podaci iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazuju da je značajan porast broja nezaposlenih započeo od ožujka 2020. godine, znači s početkom pandemije. Između ostalog, na službenim stranicama Zavoda i Eurostata uočljiv je trend većeg broja zaposlenih na određeno vrijeme. Nažalost, negativan trend zapošljavanja na određeno vrijeme, u odnosu na broj zaposlenih na neodređeno vrijeme, konstantno je prisutan", pojašnjava nadalje ovu problematiku.
Ivana Mlinar dodaje i da je kao posljedica pandemije porastao broj platformskih radnika, a koji gotovo uopće nisu zaštićeni. I to je, uz ugovore na određeno, još jedan veliki problem koji se pod hitno mora riješiti. Zaposleni na određeno i platformski radnici su brojni, sindikalno neorganizirani i nezaštićeni, dodaje.
Radni odnos po mjeri radnika
Kao društvo, nikako ne bismo smjeli ignorirati radničke probleme. "Najveći broj upita i pritužbi nama odnosi se upravo na ostvarivanje radnih prava, najčešće žena i mladih. Te društvene skupine suočene su s potplaćenošću, neisplatom plaća, diskriminacijom, mobbingom, socijalnom isključenošću. Nije čudno da se mladi ljudi iseljavaju, jer razumljivo odlaze za boljim životom i uvjetima rada", kaže Mlinar.
Iako u području reguliranja radnih odnosa i ostvarenja radničkih prava najveći utjecaj ima država, dodaje kako nije zanemariv niti utjecaj jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
"Nužno je razvijati radni odnos po mjeri radnika i njegove obitelji te zaustaviti dugotrajni trend zapošljavanja na određeno vrijeme i drugih nesigurnih oblika rada. Mladi iseljavaju jer bježe od siromaštva na koje su osuđeni kao prekarni radnici jer drugoga rada, osim rada na određeno, nema", zaključuje Ivana Mlinar u razgovoru za Net.hr.
Inače, ministar Josip Aladrović najavio je kako će ove godine doći do izmjena Zakona o radu, a o istom se već i pregovara. Najvažnije stvari koje bi se trebale regulirati su platformski rad i rad od kuće, no na stolu će se naći i ostala radna problematika koja se do sada nije rješavala.
