Iako se turizam u Hrvatskoj dobro držao u sezoni s obzirom na očekivanja, postsezona bila je iznimno loša, tvrde ugostitelji. Osim vlasnika apartmana, restorana i kafića, upomoć zovu i vlasnici hostela.
Hosteli su, uglavnom, namijenjeni mlađoj populaciji, avanturistima, onima koji ne nose puno robe sa sobom i kojima je "svejedno" gdje i s kim spavaju u sobi - bitno da prođu jeftinije i da se dobro zabave. Ove godine hosteli nisu bili izdrživi zbog Covida-19 koji "ne dozvoljava" distancu manju od dva metra. Samo bi spavanje bilo problematično ako u sobi, u kojoj inače u hotelu spavaju dvije osobe, spava šest gostiju - pritom, poptpunih neznanaca.
Splitski hostelijeri su, doslovno, na koljenima i vape za pomoć. Za Slobodnu Dalmaciju pričao je Jurica Rubić, vlasnik jednoga od hostela, objekta opremljenog višekrevetnim sobama koje su ovog ljeta uglavnom zjapile prazne:
"Nešto sam čak i radio u kolovozu, ali ukupno nisam ostvario niti 20 posto lanjskog prometa. Ukratko, bilo bi bolje da nisam ni otvarao! Ovo malo gostiju što je došlo mahom je iz istočnog europskog bloka: Česi, Slovaci, Poljaci, Estonci, i zahvalan sam im na posjetu! Oni nisu tipični hostelski gosti, više mi se čini da su iskoristili priliku jeftino putovati i pristati na rizik. Naime, dao sam noćenje u bescjenje, cijena je u srcu sezone bila na razini lanjske ljute predsezone. Brojčano, krevet je stajao 70 kuna, a lani 150 kuna usred ljeta! Promjena strukture gostiju vidljiva je i po tome što je do lani većina njih dolazila posredstvom "Hostel Worlda", a ove godine isključivo preko "Booking.coma". Većina gostiju inače su (govorno) Anglosaksonci: Amerikanci i Australci debelo prednjače, a ove su sezone potpuno izostali. Prekrižio sam ovu sezonu, no u kolovozu sam ipak otvorio i iznenadio se da je bilo išta posla. Kažem vam, sezona za zaboravit", rekao je Rubić.
Idući sugovornik htio je ostati anoniman, ali je i otpisao sve buduće sezone: "U centru Splita imam stan za iznajmljivanje za 10 osoba, apartman i hostel, koji definitivno zatvaram, to jest preuređujem ga u stan za stanovanje. Još ne znam točno što ću s njim, hoću li raditi sezonu ili ga iznajmiti tijekom cijele godine, ali, moja gospođo, oprostite na izrazu – ono što znam jest da sam "popušio". Radio sam odlično od 2009. s tim hostelom, imao sam tri sobe, dvije šesterokrevetne i jednu s četiri kreveta, uz veliki dnevni boravak/čajnu kuhinju sa šankom. To je bila divota, ali shvatio sam da je ova godina "početak kraja", da, konačnog kraja hostela!"
Još uvijek se, međutim, nastavlja boriti Antea Ćurin, vlasnica dva hostela i jednog food-bara u središtu Splita te potpredsjednica Udruženja vlasnika hostela pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Samo na području Splitske županije postoji 55 hostela, većina ih je u Splitu.
"Nakon izrazito depresivnog lipnja, a onda i srpnja, shvatila sam: živimo dan za dan. Vođenje hostela je i bez ovih tegoba izuzetno stresan posao, pogotovo nama, vlasnicima malih hostela u kojemu svakom gostu znamo ime i prezime, nije samo broj. Često sam gostima i prijatelj i psiholog, tješim ih kad im poginu prijatelji ili budu opljačkani negdje drugdje (konkretno, to mi se dogodilo proteklog tjedna), to sve iziskuje ogromnu mentalnu energiju i stalnu prisutnost u objektu. Ljudi misle da zarađujemo bogzna koliko, da imamo zalihe kojima možemo premostiti krizu, ali kod mnogih to nije slučaj, pogotovo kod nas opterećenih najmom".
Mnogi hostelijeri traže pomoć od države, a u Zagrebu su se isti, podsjetimo, mahom pretvorili u studentske "mini" domove, smještajeve....
