Gospođa IvankaCanki, koja je živjela u neposrednoj blizini I. gimnazije u Zagrebu, svoju životnu ušteđevinu od 220.000 kuna ostavila je učenicima škole koju je gledala kroz prozor, doznaje RTL.
I sama je bila profesorica u Centru za obrazovanje slijepih i slabovidnih Vinko Bek, a u Drugom svjetskom ratu je ostala bez roditelja te je fakultet završila uz pomoć drugih. Njena posljednja želja bila je vratiti tu dobrotu. Nije htjela da mladi odustanu od studiranja zbog financijskih teškoća pa je 220.000 tisuća kuna oporukom ostavila učenicima u potrebi.
Gimnazija će svake godine natječajem izabranim maturantima dodijeliti dvije stipendije koje će im se kao financijska pomoć isplaćivati u mjesečnim ratama tijekom prve godine njihova studija.
Maturanti će se svake godine moći prijaviti na natječaj pa će Upravno Vijeće odabrati dvoje dobitnika te jednogodišnje stipendije prema uspjehu u školi i financijskoj situaciji. "Jedan će dobiti na 1000 kuna mjesečno, a jedan na 500 kuna mjesečno. I to je zapravo ono što je gospođa Canki najviše željela, a to je da učenici nakon srednje škole ako imaju financijskih teškoća da to ne bude razlog da ne upisuju studij", rekla je ravnateljica I. gimnazije u Zagrebu, Dunja Marušić Brezetić.
'Ovo bi mnogima moglo pomoći da ostvare ono čemu teže'
"Mislila sam kako je to zbilja jedna neobična stvar i svakako dobrodošla, gospođa Canki je preminula prije pet godina tako da sam se već navikla na tu pomisao, ovaj period između je bio period za premošćivanje nekih administrativnih prepreka i izazova koje smo uspjeli riješiti i sada imamo Zakladu 1. gimnazije Akica, koja je prozvana po nadimku gospođe Ivanke Canki", rekla je Brezetić.
"Budući da živimo u društvu kakvom živimo, financijske situacije su ono što nas zapravo najčešće sputava tako da mislim da je ovo nešto što je stvarno uvijek dobrodošlo i da bi mnogima moglo pomoći da ostvare nešto čemu teže", kazala je Korana Vugarinovski, predsjednica Vijeća učenika I. gimnazije.
'Bila je na prvi pogled stroga; odigrala je veliku ulogu'
Njezinih profesorskih dana prisjetio se IvanKolar, njezin bivši učenik, a kasnije i kolega.
"Ona je bila na prvi pogled onako dosta stroga, pedantna, stroga, marljiva osoba. Odigrala je jako veliku ulogu u obrazovanju slijepih. Mnogo njih je naučilo brzo, precizno, lijepo, uredno pisati baš zahvaljujući njoj", prisjetio se Kolar.
