U noći sa subote na nedjelju u zagrebačkom noćnom klubu Super Super nepoznati napadač bacio je suzavac na posjetitelje.
Iako razlog napada nije poznat, sumnja se da je on bio usmjeren na pripadnike LGBT zajednice, zbog čega su na Trgu žrtava fašizma u ponedjeljak navečer održani i masovni prosvjed nazvan 'Ljubav jest i ostaje jača od mržnje', na kojem se skupilo tisuću ljudi.
Na redakcijski mail Jutarnjeg lista stiglo je pismo tete jedne od djevojaka koja se zatekla u tom trenutku u klubu, a koja je potaknuta ovim groznim napadom uputila apel napadaču.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti:
'Tebi koji si bacio suzavac….
Već dva dana pokušavam u svojoj glavi opravdati tvoj čin. Želim vjerovati da si u dubini duše dobar dečko, da si nečiji ljubljeni sin i brat. Da si imao lijepo djetinjstvo u kojem si imao iskrene prijatelje i doživljaje koje pamtiš i prepričavaš i sve ono što klincu za sreću treba. Želim vjerovati da i sad imaš društvo u kvartu s kojim ispijaš pivo uz nogomet. Želim vjerovati u tvoj lijep život. Želim vjerovati da je povod za ovaj besmislen čin krivo društvo i predrasude, oni su ti prenijeli krivu poruku. Ne želim vjerovati da čovjek ničim izazvan može osjećati toliku mržnju prema nečem drugačijem.
Opravdavam te, jer tako mi je lakše. Nitko ti nikada nije rekao da je mržnja neznanje. Ne želim vjerovati, stvarno ne želim, da su ljudi bez razloga sposobni mrziti. Pogotovo ne moju Emu.
Ne poznaješ je.
Vjerujem da si još mlad, ali nadam se da ćeš jednom imati nećake koje ćeš obožavati. Imat će možda isto rupice na obrazima kad se smiju, trčat će s pola ulice tebi u zagrljaj i slati ti pisma u daleki grad kad budeš sam i bolestan. Izgledat će beskrajno slatko kad im ispadnu mliječni zubi i kad ti donesu prvi nespretni sastav posvećen baš tebi. Nosit će prsten na tvom vjenčanju uz poseban osmijeh, bit će malo i dosadni dok iznova i iznova žele iste igre. Ali ganut će te obilje ljubavi kojom će te zasipati.
Zaista se nadam se da ćeš jednog dana imati nećake koje ćeš voljeti. Onako kako ja volim Emu.
Ona je divno dijete. Nježna, dobrodušna, obzirna, pristojna, pametna, odgovorna. Jednostavno draga. Ona je dijete kakvo želi svaki roditelj, takva je cijeli svoj mladi život. I svi vole Emu.
Zato je prvo rekla meni. Pozvala me je u svoju studentsku sobicu i napisala mi na papir. Strašnu istinu. Nije imala hrabrosti izreći to. Ono što je izjeda, čega se boji, ono zbog čega će je ljudi kao ti osuđivati.
Zagrlila sam je. Rekla je, molim te, nemoj me prestati voljeti. Slomilo mi se srce. Kao bi itko nju mogao prestati voljeti. I zašto?
Razumljivo. Želim sve najbolje za Emu. Ona to zaslužuje. Slobodu, nesputanost i lakoću koju pruža mladost. Prve ljubavi i poljupce. Prve pogrešne izbore i padove iza kojih se ustaje jači. Ona ne zaslužuje da se srami sebe. Jer nikada nikom nije napravila ništa nažao.
Znam da je čeka trnovit put. Zato jer je drugačija baš ovdje, u ovoj našoj maloj i naivnoj zemlji. U zemlji u kojoj je najveća prijetnja klinac koji se usudio biti različit i pokazati to.
Moja misija je ohrabriti Emu, ne dopustiti da je slome. Oni koji ne prihvaćaju drugačije.
Ona zaslužuje sve što ti imaš. ZAŠTO MISLIŠ DA ZASLUŽUJEŠ VIŠE OD NJE?
Nisi učinio ništa posebno da njoj možeš uskratiti pravo koje ćeš sam iskoristiti. Pravo na ljubav! Pravo na slobodu ljubavi!
Ona se s razlogom boji. Ljudi poput tebe negdje u Siriji Emu bi bacili s najviše zgrade ili bi je kamenovali. Jesi li toga svjestan? Zaista želiš biti najmračnija sila ovog svijeta u kojem sve češće zlo pobjeđuje dobro?
Znam da ćeš pročitati ovo. Negdje. Znam da nisi bio sam, uvijek je lakše u grupi ako te vode ideje za koje osjećaš da nisu ispravne.
Znam da ćeš se smijati u društvu. Ali sam u svojoj sobi, sjeti se mog pitanja. Da ti ga ponovim? ZAŠTO MISLIŠ DA ZASLUŽUJEŠ VIŠE OD NJE? Razmisli….
I jednom kad budeš bezuvjetnom ljubavi volio svog nećaka, shvatit ćeš. Vjerujem, moram vjerovati da hoćeš…', piše u pismu objavljenom u Jutarnjem listu.
