Dvojica bivših visokorangiranih pripadnika jugoslavenske Službe državne sigurnosti (prvotno znane po zloglasnoj kratici UDBA), a kasnije i visokorangiranih članova hrvatskih obavještajnih službi u vrijeme Domiovinskog rata, Josip Perković i Zdravko Mustač, ponovno su u žiži javnosti. Nakon što su obojica pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu 2016. godine osuđeni na kazne doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine, oni su 2019. povratno izručeni Hrvatskoj gdje im je doživotna robija preinačena u dugotrajne zatvorske kazne.
Njihov odvjetnik Anto Nobilo pokrenuo je ovih dana inicijativu da ih zbog poodmakle dobi, zdravstvenog stanja i zasluga za obranu Hrvatske, predsjednik Zoran Milanović pomiluje. Molba za pomilovanjem prisnažena je i popratnim pismom koje je potpisalo nekoliko umirovljenih hrvatskih generala, među kojima i Ante Gotovina. No, dvojica generala u međuvremenu su povukli svoje potpise zbog bure koju je u javnosti izazvala inicijativa za pomilovanjem. Nobilo je danas zahtjev za pomilovanjem predao Ministarstvu pravosuđa.
U nastavku donosimo kratak pregled najvažnijih činjenica o ubojstvu Đurekovića, suđenju Perkoviću i Mustaču te njihovoj ulozi u obavještajnim službama bivše Jugoslavije, a zatim i Hrvatske.
1. Tko su Perković i Mustač?
Perković, rođen 1945. godine, bio je u SFR Jugoslaviji pripadnik Službe državne sigurnosti zadužen za tzv. "neprijateljsku emigraciju". Godine 1986. postao je pomoćnik ministra unutarnjih poslova SR Hrvatske i šef hrvatskog odjela SDS-a. Nakon demokratskih promjena 1990. Perković se stavio na raspolaganje novoj vlasti te je postao podtajnik za državnu sigurnost u MUP-u, a 1991. pomoćnik ministra obrane sa zadaćom formiranja vojnoobavještajne službe. Suočen s optužbama da je bio umiješan u ubojstvo hratskog emigranta Brune Bušića, Perković je umirovljen 1992. godine, ali već iduće godine je rehabilitiran i imenovan savjetnikom tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Od 1996. do umirovljenja 1998. godine bio je savjetnik ravnatelja Hrvatske izvještajne službe Miroslava Tuđmana.
Mustač, rođen 1942. godine, od 1979. do 1982. bio je načelnik zagrebačkog centra SDS-a. Potom je do 1986. bio zamjenik republičkog sekretara (ministra) za unutarnje poslove i načelnik SDS-a u Hrvatskoj. Na tim položajima bio je prethodnik Perkoviću. Od 1986. pa do 1991. godine po nacionalnom ključu dopao ga je položaj šefa jugoslavenskog SDS-a. Povratkom u Zagreb 1991. imenovan je zamjenikom predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka (UZUP) kojemu je na čelu bio Josip Manolić. Tijekom Domovinskog rata Mustač je bio zamjenik predsjednika Kriznog stožera Republike Hrvatske, a nakon ukidanja UZUP-a bio je savjetnik tadašnjem predstojniku Ureda za nacionalnu sigurnost Hrvoju Šariniću.
Josip Perković osuđen je u Njemačkoj na kaznu doživotnog zatvora
2. Što im je stavljeno na teret?
Perković i Mustač optuženi su i u Njemačkoj 2016. godine osuđeni na doživotne zatvorske kazne zbog sudjelovanja u organizaciji ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u bavarskom gradu Wolfratshausenu 1983. godine. U uhidbenom nalogu stajalo je da je Perković bio pomagač u ubojstvu, dok se Mustača, kao tada nadređenog Perkoviću, teretilo da je pomagao i poticao na tu politički motiviranu likvidaciju Đurekovića.
3. Tko je bio Stjepan Đureković?
Đureković je bio direktor u naftnoj kompaniji INA, ali je suočen s optužbama za pronevjeru novca 1982. pobjegao u Njemačku. Ubijen je 1983. godine hicima iz pištolja te udarcima sjekirom u improviziranoj tiskari u Wolfratshausenu, nedaleko od Münchena, smještenoj u garaži hrvatskog emigranta, Krunoslava Pratesa. Prates je istodobno bio urednik emigrantskih novina i doušnik jugoslavenske tajne službe. On je 2008. godine osuđen na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu Đurekovića. Zapravo su na suđenju Pratesu "isplivala " imena Perkovića i Mustača. Jedna od verzija priče kaže da je Đureković imao saznanja o korupciji u Ini te je bio spreman vratiti se u Jugslaviju i svjedočiti o tome, što je svakako želio spriječiti tadašnji član Predsjedništva Jugoslavije Mika Špiljak da bi zaštitio svoga sina Vanju, navodno upletenoga u korupcijsku aferu. Đureković je u emigraciji objavio knjigu "Jugoslavija u krizi" iznoseći podatke o visokoj inflaciji i velikoj nezaposlenosti koja je tada vladala u zemlji.
4. Kako je počinjeno ubojstvo?
U ubojstvu Đurekovića, kodnog naziva "Operacija Dunav", Perkoviću je, prema optužnici, Prates predao ključeve svoje garaže u Wolfratshausenu, a ovaj ih dao osobama koje su ondje 28. lipnja 1983. sačekale Đurekovića i usmrtile ga hicima iz vatrenog oružja te udarcima tvrdim predmetom u glavu.
5. Početak kaznenog progona
Nakon suđenja Pratesu 2008. gdje su spomenuta njihova imena, njemački Savezni kriminalistički ured 2009. je izdao međunarodni nalog za uhićenje Perkovića i Mustača, te Ivana Lasića i Borisa Brnelića, bivših djelatnika jugoslavenskih sigurnosnih službi.
6. Zašto nisu odmah uhićeni?
Dvanaest dana prije ulaska Hrvatske u članstvo Europske unije, saborski Odbor za zakonodavstvo jednoglasno je podupro prijedlog izmjena Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU prema kojemu se Hrvatska obvezala od 1. srpnja te godine primjenjivati europski uhidbeni nalog na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. godine. Isti prijedlog potom je podupro i saborski Odbor za pravosuđe. Tadašnji premijer Milanović izjavio je da se o tome treba li Perkoviću suditi u Njemačkoj ne bi raspravljalo da je DORH ranije pokrenuo istragu i utvrdio je li on kriv ili ne. Njemačka je 26. lipnja 2013. ponovno objavila tjeralicu za Perkovićem.
7. Što je 'Lex Perković'?
Stav tadašnje vladajuće većine predvođene SDP-om bio je da se Perkoviću i Mustaču treba suditi u Hrvatskoj. Dva dana prije svečanog prijema Hrvatske u EU, Sabor je bez glasova oporbenog HDZ-a donio zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU, kolokvijalno nazvan 'Lex Perković'. Njime je onemogućena primjena europskog uhidbenog naloga na zločine počinje prije kolovoza 2002. godine. Nagađalo se da njemačka kancelarka Angela Merkel ljutita zbog tog slučaja nije došla u Zagreb na svečanost prijema Hrvatske u EU, dok je predsjednik Odbora za europske poslove njemačkog Bundestaga tada izjavio kako Njemačku "iritira" zakon koji je donijela Hrvatska te da smatra kako je isti donesen isključlivo radi zaštite Perkovića.
8. Uhićenje Perkovića i Mustača
Pod pritiskom EU, čak i prietnji sankcijama, Hrvatska je odlučila mijenjati 'Lex Perković'. Kompromis je na koncu postignut i izmijnenjeni "Lex Perković" stupio je na snagu 1. siječnja 2014. godine. Istoga dana Perković i Mustač su uhićeni i određen im je istražni zatvor. Nakon pravnih natezanja, Perković je 24. siječnja 2014. izručen Njemačkoj, a tri mjeseca kasnije izručen je i Mustač. U lipnju je njemačko tužiteljstvo podiglo optužnicu protiv Perkovića zbog "planiranja i pripreme" ubojstva Đurekovića, a u kolovozu i protiv Mustača da je kao nadređeni Perkoviću dao nalog za planiranje i pripremu tog ubojstva.
9. Početak suđenja u Münchenu
Viši zemaljski sud u Münchenu spojio je procese protiv Mustača i Perkovića, a suđenje je počelo 17. listopada 2014. godine. Sudskim vijećem predsjedao je sudac Manfred Dauster, koji je bio član sudskog vijeća koje je 2008. osudilo Pratesa za sudioništvo u ubojstvu Đurekovića.
10. Izricanje presude
Perković i Mustač su 3. kolovoza 2016. godine na sudu u Münchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu Đurekovića i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne. U obrazloženju presude navedeno je da su obojica obnašali važne funkcije unutar hrvatske ispostave SDS-a koja je inicirala i provela likvidaciju. Odvjetnici Perkvoića i Mustača zatražili su reviziju nepravomoćne presude, ali je njemački Savezni vrhovni sud u svibnju 2018. godine odbio taj zahtjev i potvrdio presudu. Uvjet za izručenjem Perkovića i Mustača bio je da zatvorsku kaznu odsluže u Hravtskoj, no budući da u Hrvatskoj ne postoji kazna doživotnog zatvora, kazna Perkoviću preinačena je u 30 godina zatvora, a Mustaču u 40 godina.
Zdravko Mustač s odvjetnicom
12. Perković i Mustač vraćeni u Hrvatsku
Nakon pet i pol godina proveedenih u zatvoru u Njemačkoj, dok im presuda nije postala pravomoćna,Perković je 11. srpnja 2019. godine izručen Hrvatskoj, a Mustač 28. studenoga iste godine. Perkoviću je ostalo 24 i pol godine kazne, a prema ovdašnjim zakonima, on ima pravo na uvjetni otpust nakon što odsluži polovinu kazne. U tom slučaju iz zatvora bi mogao izaći za nešto više od devet i pol godina.
13. Nobilo podnio zahtjev za pomilovanjem
Odvjetnik Anto Nobilo, pravni zastupnik Perkovića i Mustača, ovih je dana pripremio zahtjev za njihovo pomilovanje koje je danas predao Ministarstvu pravosuđa, a ovo će ga potom proslijediti predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću. U tu svrhu prikupio je potpise nekoliko hrvatskih generala, međukojima su Ante Gotovina, Ivan Čermak, Ljubo Ćesić Rojs, Pavao Miljavac, Marinko Krešić, Krešimir Ćosić te Davor Domazet Lošo.
''Ne znam kakvu će odluku donijeti predsjednik Republike Zoran Milanović, ali znam da bi Franjo Tuđman, da je još uvijek živ, pomilovao obojicu dok bi Gojko Šušak bio prvi na popisu generala koji bi to potpisali'', rekao je Nobilo nakon što je predao zahtjev.
14. Tko je povukao potpise s molbe za pomilovanjem?
Generali Ćosić i Krešić naknadno su povukli svoje potpise s pisma kojim se od predsjednika Milanovića traži pomilovanje Perkovića i Mustača. Obojica su to obrazložili podjelama koje je pismo izazvalo u javnosti, napose među braniteljima, odnosno time da ne žele "biti uzrokom podjela i političkih sukobljavanja".
15. Zašto su generali uopće potpisali?
Jedan od umirovljenih generala koji je stavio potpis na pismo s molbom za pomilovanjem Perkovića i Mustača je Ljubo Ćesić Rojs. On je za Net.hr izjavio: "Dao sam potpis i nema povlačenja. Tekst pisma sam pročitao i potpisao. Nitko me nije nagovarao, stojim kod svoga", rekao je. I general Davor Domazet Lošo dao je do znanja da ne namjerava povući svoj potpis. "Potpisom je sve rečeno", kratko je rekao za Net.hr i dodao da se slaže sa svime što stoji u pismu. Opširnije o Rojsovim razlozima pročitajte u tekstu u nastavku:
16. Hoće li im Milanović dati pomilovanje?
Prema Zakonu o pomilovanju, predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuđenim osobama za kaznenopravne sankcije koje su izrečene od strane sudova u Republici Hrvatskoj ili koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj i za njihove pravne posljedice. Molba se upućuje Ministarstvu pravosuđa, a ono ga dostavlja Predsjedniku Republike. Igrom sudbine, Milanović će tako ponovno odlučivati o Perkoviću i Mustaču, ovoga puta kao predsjendik republike, nakon što je kao predsjdnik Vlade 2013. pokušao donošenjem "Lex Perković" spriječiti njihovo izručenje Njemačkoj. K tomu, Milanović se još ranije izjašnjavao o institutu pomilovanja kao "reliktu prošlosti", a do sada, prema riječima ministra pravosuđa Ivana Malenice, nije odgovorio na 274 molbe za pomilovanjima koje mu je uputilo resorno ministarstvo.
Zaprimivši dopis sa zahtjevom za pomilovanjem, iz Ureda predsjednika Republike poručili su da će Milanović obaviti razgovor s generalima koji su zahtjev potpisali, ali da neće biti posebnog sastanka na tu temu.
17. Uloga Perkovića i Mustača u Domovinskom ratu
Perković i Mustač su kao visokorangirani pripadnici jugoslavenske obavještajne službe odmah na početku Domovinskog rata stavili se na raspolaganje novim hrvatskim vlastima i predsjedniku Franji Tuđmanu. Perković je, prema svjedočenjima mnogih, osim ustrojavanja vojne obavještajne službe imao izuzetno važnu ulogu u nabavi oružja i vojne opreme za Hrvatsku vojsku dok je u to vrijeme na snazi bio embargo na uvoz istog. Zbog njihove uloge u obrani Hrvatske, Perkovića i Mustača svojedobno je odlikovao predsjednik Tuđman.
