Ne odlaze samo Hrvati trbuhom za kruhom u bogatije zemlje. Ima slučajeva, doduše ne baš mnogo, da i stranci iz bogatih zemalja dođu ovdje živjeti i raditi. I još k tomu kažu da to ne čine zbog novca već zbog kvalitete života.
O dva takva primjera u jednom splitskom bistrou piše Deutsche Welle. Naime, u bistrou Zeru rade 25-godišnji Matt Moyers iz Santa Rosea u Kaliforniji i Tetsuya Sakata iz Japana.
Matt voli Hrvatsku jer se ovdje ne gleda samo novac
"Kada sam prije dvije godine došao tu, planirao sam ostati samo nekoliko mjeseci, no kao što vidite, još sam tu. Studiram hrvatski jezik i radim“, kaže Amerikanac Matt koji je kao pripadnik četvrte generacije hrvatskih iseljenika u Americi poželio istražiti svoje korijene, upoznati kulturu i uživati u domaćoj hrani.
Odrastajući u Kaliforniji uz popularnu vinovu lozu Zinfandel, posebno je bio oduševljen kada je u Hrvatskoj čuo priču i poveznicu s kaštelanskim Crljenkom.
"Tako sam se i upoznao s Ljubom Jelavićem, vlasnikom bistroa. U njegovom vinogradu u Kaštelima sudjelovao sam u berbi grožđa, sprijateljili smo se, te mi je ponudio posao u bistrou. Sada s ponosom mogu gostima točiti vino koje su moji preci radili i pili", ispričao je Matt za Deutsche Welle.
Kaže da mu se život u Splitu jako sviđa, posebno stoga što je klima u Dalmaciji slična onoj u Kaliforniji. A najviše mu se sviđa što se ovdje još nisu izgubile temeljne ljudske vrijednosti za razliko od Amerike gdje se, kaže, gleda samo novac dok su ovdje obitelj i zajedništvo na prvom mjestu. Jedino mu, dodaje, nije jasno zašto treba tako dugo vremena da se dobije hrvatsko državljanstvo. Papire za državljanstvo je, kaže, predao već davno i stalno odlazi u policiju ne bi li saznao ima li kakvih pomaka, no uvijek dobiva neke čudne odgovore.
"Kao da im se ne žuri", začuđeno kaže.
I Tetsuyo voli Hrvatsku jer se ovdje ne gleda samo novac
U istom bistrou kao i Matt radi i Japanac Tetsuya Sakata koji je iz Njemačke najprije otišao na Hvar, a zatim se skrasio u Splitu.
"Nakon Düsseldorfa, Frankfurta i Berlina, odlučio sam da mi u životu trebaju sunčani dani i more. Ja sam u biti želio ostati na Hvaru, no shvatio sam da tamo nema ništa zimi, pa sam zato došao u Split", kaže i poput Matta ističe da nije sve u novcu, već i u kvaliteti življenja.
Vlasnika bistroa upoznao je na jednom lokalnom kulinarskom natjecanju pa je ovaj prvotnu ideju dalmatinske kuhinje uz isključivo autohtona vina kuće prilagodio novonastaloj činjenici te je nastala fuzija japanske i mediteranske kuhinje.
"U Splitu je konkurencija velika, ali dosta jednolična. Naš lokal je mali, s malim menijem i kartom pića, no mislimo da nas upravo to čini bližima gostu. Puno se pažnje posvetilo lokalnim dobavljačima, kao i dizajnu prostora. A kada tome dodamo i međunarodnu ekipu koja vodi cijelu stvar, onda možemo reći da je riječ o svojevrsnom odmaku od uobičajenog pristupa. Nadamo se da će to značiti i kvalitetniji doživljaj za svakog našeg gosta", kazao je za Deutsche Welle Ljubo Jelavić, vlasnik bistroa gdje rade Matt i Tetsuya.
