Ako izuzmemo rijetke ljubitelje egzotičnih životinja kojima su i zmije kućni ljubimci, većini ljudi ovi gmazovi izazivaju osjećaj nelagode i straha. Jesu li paklene vrućine kojima proteklih dana svjedočimo donijele sa sobom i 'zmijsku godinu', kako neki tvrde, i kako se obraniti, Slobodna Dalmacija pitala je prof. dr. sc. Borisa Lukšića, predstojnika Klinike za infektologiju KBC-a Split, dobrog poznavatelja ponašanja zmija, ali i drugih otrovnih životinja, i infektologa s bogatim iskustvom u liječenju osoba koje su bile njihove žrtve.
"Godišnje se u prosjeku na Klinici za infektologiju u Splitu liječi 10-ak osoba koje stradaju od ugriza otrovnih zmija, a ove godine smo već imali tri slučaja. Jučer je hospitalizirana starija osoba koju je ugrizao poskok u mjestu Blizna u trogirskom zaleđu. Ima tešku kliničku sliku otrovanja, s jakim otokom i krvnim podljevom desne ruke i dijela trupa. Primila je serum protiv zmijskog otrova te ostalu terapiju i prognoza je da neće biti komplikacija otrovanja", procjenjuje doktor Lukšić.
Što učiniti u slučaju ugriza?
U sezoni zmija dobro je ponoviti što učinitu u slučaju ugriza otrovnica. Najprije treba pokušati utvrditi je li bolesnika zaista ugrizla otrovnica. Ako nema karakterističnih točkastih ranica, lokalne boli, otoka i krvnog podljeva (koji brzo nastaju nakon ugriza otrovnice, obično unutar dvadesetak minuta), te opće obamrlosti i slabosti, s priličnom sigurnošću možemo reći da se ne radi o ugrizu otrovnice. Ako utvrdimo da je riječ o ugrizu otrovnice, žrtvi na terenu trebamo pružiti prvu pomoć koja se sastoji u smirivanju, te ispiranju mjesta ugriza nekim dezinfekcijskim sredstvom ako nam je dostupno.
Zatim ugriženoj osobi treba skinuti prstenje, ručne ure, narukvice i drugo s ozlijeđene ruke ili noge zbog vjerojatne pojave lokalnog edema. Bolesnik mora mirovati, a zahvaćeni ekstremitet treba imobilizirati kako bi se smanjilo širenje otrova. To se najbolje postiže udlagom. Zatim slijedi transport u najbližu zdravstvenu ustanovu, po mogućnosti na nosilima, ali ako se to ne može organizirati, onda nikako ne trčati, nego hodati s pauzama.
Pazite da ne pretjerate
Neke druge mjere kao isisavanje otrova iz ranica ili zarezivanje mjesta ugriza žiletom, skalpelom ili nekim drugim oštrim predmetom, dr. Lukšić ne preporučuje jer te mjere učinjene na terenu mogu prouzročiti ozljedu tetiva, živaca, krvnih žila ili dovesti do infekcije.
U zdravstvenoj ustanovi liječnik će primijeniti odgovarajuće terapijske mjere, od kojih je najvažnija davanje seruma protiv zmijskog otrova te zaštita protiv tetanusa. Ako se rana inficira, primjenjuju se i antibiotici, a ponekad je prijeko potrebna i kirurška intervencija.
