LUD, LUĐI, NAJLUĐI / Ostani đubre do kraja – oni su genijalni gadovi!

Prije nekoliko dana bivši tjelohranitelj MichaelaJacksona neutješnim obožavateljima pokojnog kralja popa priredio je novi, daleko najveći šok, nakon što je ispričao novinarima kako ga je "ludi Jacko“ pokušao nagovoriti da mu ubije brata. Taj slučaj podsjetio nas je na neke druge glazbene genijalce čiji je talent bio usporediv samo s istinski odvratnim karakterom zbog kojeg su tisućama svojih obožavatelja nebrojeno puta srušili snove.

Prvi koji nam pada na pamet svakako je AxlRose, predvodnik nekoć najveće rock grupe na svijetu pod imenom Guns N'Roses. Prvo je svojom bahatošću i tiranijom otjerao čitav bend, potom je nekadašnje prijatelje godinama pljuvao po medijima, a prije nekoliko tjedana spustio se na, čak i za njega, nezamislivo nisku razinu i odbio stati s njima na pozornicu prilikom primanja Gunsa u Dvoranu slavnih Rock'N'Rolla.

Sljedeći na ovom popisu je LouReed, lider beskrajno utjecajnih Velvet Underground i čovjek kojeg su svojedobno smatrali najvećim gadom u New Yorku. Većina intervjua koje je davao u mladim danima završavala su degutantnim vrijeđanjem novinara, a ništa bolje nisu prolazili ni obožavatelji koji bi učinili veliku pogrešku i poželjeli se upoznati s njim nakon koncerta.

Najčešći motivi takvog ponašnja bila su pitanja koja Lou nije smatrao dovoljno vrijednim da bi na njih trošio riječi, što je svojedobno zafrkante iz davno ugašenog časopisa "Punk“ inspiriralo na zaista urnebesnu osvetu.

Shvativši s kim imaju posla, dvojica novinara satima su provocirali Reeda ispitujući ga o banalnostima poput najdraže mu vrste piva ili omiljenog mu restorana u New Yorku. Ovaj je, dakako, potpuno izgubio živce i zamalo se potukao s njima, a sve to na kraju je na stranicama "Punka“ pretvoreno u suludi strip.

Vrijedi spomenuti i MickaJaggera, nemilosrdnog biznismena čija je teška narav i nemilosredno upravljanje mašinerijom zvanom The Rolling Stones u potpunosti uništilo pola stoljeća dugo prijateljstvo s KeithomRichardsom, a u manjoj mjeri i ostalim članovima grupe.

I sam pripadam onima koje su nekadašnji idoli duboko razočarali i u priličnoj mjeri okaljali sve one pjesme koje su mi nekad toliko značile. Naime, vrhuncem rocka ovih prostora još od dječačkih sam dana smatrao Azru i Riblju čorbu.

Iz današnje perspektive teško je opisati koliko me šokiralo kada je BoraĐorđević, moj dotad omiljeni pjevač, na samom početku rata izvikivao stihove poput "E, moj druže zagrebački evo nas kod vas u pljački“, a DžoniŠtulić se polako, ali sigurno počeo pretvarati u trajno napušenog čudaka koji dane provodi u suludim prevođenjima prastare književnosti i obračunima s neprijateljima koji postoje samo u njegovoj glavi.

Dvadeset godina kasnije, razočaranje je i dalje tu, no ako ništa drugo, više mi ne može pokvariti uživanje u onom najvažnijem, njihovoj glazbi.