RADIOHEAD: A Moon Shaped Pool (XL Recordings)
Obožavatelji Radioheada su u razmaku od nekoliko dana drhtali da je njihov omiljeni bend, "izbrisavši" se s interneta, odlučio i prestati s radom, zbunili se kada je društvene mreže grupe preplavila tajanstvena "ptičica" te konačno odahnuli nakon što su shvatili kako se radi o reklamnoj kampanji uoči izlaska novog albuma.
"A Moon Shaped Pool", međutim, u glazbenom smislu ne donosi nikakva veća iznenađenja, već je u pitanju materijal koji nastavlja i tek povremeno proširuje "zvučnu sliku" svojih prethodnika "In Rainbows" i "The King Of Limbs".
To bi u prijevodu značilo kako su najbolje pjesme ponovno one koje u sjećanje dozivaju potpuni "facelifting" iz vremena albuma "Kid A" i koje uspješno spajaju gitarističke početke s kasnijim poigravanjima elektronikom ("Decks Dark", "Ful Stop", "Identikit").
"Desert Island Disk" i "The Numbers" u prvi su plan izgurale akustičnu gitaru kakva je redovno krasila folk-pop hitove šezdesetih i ranih sedamdesetih, što predstavlja pravac kojem bi se u budućnosti svakako trebali malo više posvetiti.
Prvi singl "Burn The Witch" ima zanimljivu gudačku dionicu, ali i gotovo ništa drugo, dok su anksioznošću i strahom progonjene minimalističke balade "Daydreaming", "Glass Eyes" i "True Love Waits" samo neinspiriran podsjetnik na "Eraser", ionako slabašni solo album Thoma Yorkea.
U konačnici, pred nama je novi dokaz da su dani, kada je Radiohead mijenjao glazbu skoro svakim izdanjem, sve dalje iza nas.
Ocjena: 5,5/10
