Pomalo je nejasno kako Državnom odvjetništvu i premijerki promiče činjenica da se istragama može puno efektnije boriti protiv oporbe ne bi li se dokazalo da je pravda slijepa na stranačku pripadnost, u odnosu na ono čime se trenutno bave.
Slavko Linić iz SDP-a i Ivan Jakovčić iz IDS-a čine se prilično upetljani u sumnjive aranžmane s Hypo Alpe Adria bankom, koja je vidovitošću nekoga tko zna kako dišu lokalne vlasti budzašto kupila u Istri poljoprivredne površine pretvorene u građevinsko zemljište.
Istom tom Liniću zaboravljeno je povlačenje Vesne Balenović po sudu zbog progovaranja o nikad procesuiranoj krađi nafte iz Ine. Bivšem šefu Hrvatskog fonda za privatizaciju i Nadzornog odbora nedodirljive Ine sigurno bi se štošta moglo zamjeriti. No, idemo dalje.
Neupitna čistoća Ivice Todorića
Ako povjerujemo Milanu Bandiću da u njegovim grudima srce kuca ritmom socijaldemokracije i da je unatoč njegovom desničarenju i drugim oblicima neobičnog ponašanja on i dalje službena oporba HDZ-u u Zagrebu, onda HDZ-ova borba protiv korupcije itekako ima glinenog goluba. Čovjek je zlatni rudnik za istražne organe, ali... Nikad ništa.
S nestrpljenjem se iščekuje i završetak suđenja HNS-ovom Srećku Ferenčaku, koji će konačno ovih dana nepravomoćno znati na čemu je nakon višegodišnje sage o nanbudu. Optužba tvrdi da su 'zamračili' desetak milijuna eura i da su umjesto izgradnje Centra za skrb o osobama s tjelesnim hendikepom pomogli – nedodirljivom Ivici Todoriću da dođe do tog atraktivnog zemljišta kako bi izgradio još jedan šoping-centar.
Čistoća Ivice Todorića, koji sigurno nije financirao kampanju Milana Bandića, u cijeloj ovoj priči o zloupotrebi položaja i ovlasti je neupitna.
Sumnjama protiv sage o stanu HDZ se bori protiv oporbe tako što sada sumnjiči Zvonka Mršića, koji je na javnoj dražbi prodao odmorište u Pirovcu. Protiv sage o stanu Jadranke Kosor, čija je otimačina upropastila dva mlada života, bore se kroz vlastite medije tako što 'proizvode' sumnju da će jedna austrijska banka raditi na vlastitu štetu ne bi li Zoranu Milanoviću omogućila kredit.
Bajić i Kosor očigledno su svjesni da nije pametno bosti se s Inom, Hypom, Todorićem, poslovima Hrvatskog fonda za privatizaciju, podijeljenim vojnim stanovima ili zemljištima u Zagrebu. Bolje je biti poeta i smišljati atraktivna imena operativnim akcijama, izgledati ozbiljno i zamišljeno, nego dohvatiti sataru i dovesti u red ovu državu, koja se iz dana u dan pretvara u sve šugavije mjesto za život.
Stotine ljudi svakodnevno gubi posao zato što nam je duga tradicija izjedanja svega što valja pokvarila šansu za normalnu zaradu plaće i mirovine. Šišamo Zapad po pitanju porezne opterećenosti, cijene nezaustavljivo rastu, a mi preko malih ekrana gledamo Juricu Prskala kako nakon produljenog godišnjeg odmora sjeda u automobil od sedam tisuća konja i okreće leđa Remetinečkoj biznis-akademiji zbog minornog iznosa 'zamračenog' farbanjem tunela i građana.
