Ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović u subotu navečer je, gostujući u Dnevniku Nove TV, komentirao i slučaj Josipa Ćelića, bivšeg zamjenika ravnatelja policije, kojeg je sud u Zadru nedavno oslobodio optužbe za prebrzu vožnju jer je sud zaključio da je bio na službenom zadatku i da nije ugrožavao druge sudionike u prometu. Podsjetimo, Ćelić je bio snimljen u prekršaju 12. ožujka kako vozi trostruko većom brzinom (165,6 km/h) od dopuštene u naseljenom mjestu. Nakon što je RTL objavio snimku Ćelićeve jurnjave, on je podnio ostavku te je premješten na drugo radno mjesto u MUP-u. Božinović je za Ćelića kazao da je on od prvog dana bio njegov izbor za jednu od najviših policijskih funkcija i on je cijelo vrijeme dok je bio zamjenik glavnog ravnatelja bio osoba kojoj su se mogli povjeriti vrlo složeni zadaci, pogotovo vezani za zaštitu granice.
"Mi smo praktički naslijedili granicu s BiH na kojoj nije bio jedan dvogled, a danas imamo vrlo dobro ustrojenu graničnu policiju na tom dijelu. Dogodilo se što se dogodilo. U ovom trenutku se vodi još jedan postupak vezan za okolnosti tog događaja s tom prebrzom vožnjom u Zadru i onda ćemo vidjeti. Ako se to sve pokaže da nema nikakvog krimena na njemu, i ako on to bude htio, naravno da ću ga vratiti na istu poziciju", kazao je Božinović.
U nedjelju je odmah reagirao prometni stručnjak Željko Marušić, koji je na Autoportalu objavio kako tom izjavom ministra Božinovića 'afera Ćelić' postaje najapsurdniji i najopasniji pravosudno-policijski skandal u hrvatskoj povijesti.
Marušićev tekst s Autoportala prenosimo u cijelosti:
Najveći stupanj nekorektnosti i bahatosti upravljačkih struktura, kad se izravno udara u nacionalne interese, jest vrijeđanje inteligencije građana. Smatrajući ih, doslovce, maloumnima.
Dosad, gazeći temeljna načela pravne države, u tome je, bez premca, bila Maja Šupe, sutkinja Općinskog suda u Šibeniku, prihvaćanjem nevjerojatnog slijeda nelogičnosti, blasfemija i potpunog mijenjanja iskaza, kad je 2017., u prvostupanjskom procesu, krivnje oslobodila Tomislava Horvatinčićem, nakon što je krajnje neodgovornim i nekontroliranim glisiranjem masakrirao talijanski par jedriličara.
Pazite slijed događanja:
1. Horvatinčić je nakon nesreće, sjećajući se svih detalja, precizno skicirao cijeli slučaj.2. U početku se branio tvrdnjom kako je otkazao upravljački mehanizam, pa je gliser nekontrolirano jurio prema talijanskoj jedrilici, a on je, nemogavši ništa napraviti (!), dozivao Talijane i mahao im da se jedrilicom izmaknu s putanje njegovog jurećeg glisera. Pobogu, u takvom je tehničkom scenariju dovoljno bilo povući palicu snage motora (gasa) u položaj minimuma i gliser bi se hidrodinamičkim tlakom mora, u 20-ak metara, ‘ukopao’. Mogao je i jednostavno isključiti električni kontakt motora, izvući kontaktni ključ i bilo bi isto. Jedno ili drugo, ili i jedno i drugo. Pa kako netko može upravljati prometnim sredstvom ako ne zna čemu služe temeljne komande (!), kao da upravljate autom, a ne znati čemu služe papučice kočnice i gasa.3. E, ovo je ključno, Horvatinčić u drugoj fazi suđenja počinje tvrditi da je sve što je govorio u točkama 1. i 2. neistinito i lažno (!) i donosi novu teoriju o ‘sinkopi’.Može li se zamisliti ijedna normalna osoba, među sedam milijardi ljudi na svijetu, osim sutkinje Šupe, koja bi potom izjavila “vjerujem vam i oslobađam vas krivnje”.
Slično bizaran, ali ne tako dramatičan slučaj vrijeđanja temeljne inteligencije građana, gaženja temeljnih vrijednosti pravosuđa, bilo je prošlogodišnje tumačenje predsjednika Županijskog suda Ivana Turudića, kojeg je policijski presretač 20. siječnja 2019., na bjelovarskoj obilaznici snimio u velikom prekoračenju brzine, pričem je autom vrludao cestom i prelazio središnju punu crtu te nakon što mu je, uz propisanu, bljeskajuću crveno-plavu signalizaciju i jasno vidljive svjetlosne natpise policijsko vozilo naložilo da ga slijedi, koje normalna osoba, u propisanom stanju, ne može ne vidjeti, ignorirao izravne naredbe policije i, ne slijedeći bliješteći presretač, u skretanju prema mjestu zaustavljanja, produžio obilaznicom.
Sve što je potom tvrdio, osim ismijavanja pravosudno-policijskog sustava, bilo je toliko nelogično i apsurdno, da je vrijeđanje pameti i inteligencije građana.
– Ako se to sve pokaže da nema nikakvog krimena na njemu, i ako bude htio, naravno da ću ga vratiti, nažalost, to što je jučer izjavio ministar Davor Božinović, za slučaj Josipa Ćelića, bivšeg zamjenika ravnatelja policije, kojeg je 12. ožujka 2019. policijski presretač zaustavio nakon što mu je, u vožnji naseljenim mjestom zadarskog zaleđa, izmjerio čak 165,6 km/h, više od trostruko (!) dozvoljene brzine u naseljenom mjestu, nadmašuje sve dosadašnje!
Ovo vrijeđa inteligenciju građana
Takav stav kompromitira MUP, vjerojatno najuređeniji hrvatski sustav, koji usprkos čestih pritužbi građana, u većini sastavnica kvalitetno i odgovorno obavlja najodgovorniji posao u državi.
Osim apsurdnog slijeda događanja te argumentacije koja vrijeđa inteligenciju građana, jer da je bilo kako se sada tvrdi, Ćelić bi u nakon zaustavljanja policijskim službenicima iz presretača autoritarno i argumentirano rekao o čemu je riječ i premda je, i za takve okolnosti, vozio u prevelikom i izravno smrtonosnim prekoračenjem brzine u naselju, ne koristeći nužnu signalizaciju kojom bi upozorio ostale sudionike (zamislite da se rubom ceste iza zavoja slobodno kretala skupina djece, vozio traktorist, umirovljenik se starim autom uključivao iz sporedne prometnice… uh), postupak bi išao drugim smjerom.
Snimka bi se izuzela, slučaj u normalnoj unutarnjoj proceduri MUP-a riješio i zaključio. Pa sve što se kasnije dogodilo, uključujući Ćelićevo razrješenje dužnosti i izjave policijskih čelnika govore upravo suprotno! Osim ako sve građane ne proglasimo, barem, intelektualno potkapacitiranima.
Ključan detalj: Za to je propisano do tri godine zatvora
Mnogima je promakao ključan detalj, jer u Ćelićevoj jurnjavi nije bila samo riječ o brutalnom kršenju brzine, dakle teškom prekršaju, iznimno dopuštenom u policijskoj proceduri, nego o obijesnoj vožnji, kaznenom djelu (!), za koje je temeljem Kaznenog zakona, članka 226. propisana zatvorska kazna do tri godine.
I pazite, takva kvalifikacija vrijedi za prekoračenje brzine od 50 km/h u naseljenom mjestu, to je obijesna vožnja, a Ćelićevo prekoračenje bilo je dvostruko veće, brutalni primjer obijesne vožnje.
Naime, dvostrukim prekoračenjem brzine u usporedbi s već onim što je definirano kao obijesna vožnja, krimen nije dvostruko teži, jer ukupna kinetička energija vozila, iz koje u nesreći proizlaze sve nevolje i pogibelji, raste s kvadratom brzine!
Kad vozilo pri 100 km/h dođe u područje obijesne vožnje ima četiri puta veću kinetičku energiju, nego pri dopuštenih 50. A ako se brzina prekorači za dvostruki iznos od onoga što se već definira obijesnom vožnjom, dakle u naselju juri čak 150 km/h, ukupna kinetička brzina automobila (vozilo i teret, putnici) devet je puta veća! A pri 165,6 km/h, koliko je izmjereno, čak 11 puta.
Pri toj brzini, uzimajući u obzir stanje našeg asfalta, čak i ako su gume, podvozje i kočnice bile u dobrom stanju, za zaustavljanje treba barem sto metara!
Može biti amnestiran od prekršaja, ali ne i od kaznenog djela!
No ključ svega, zbog čega ova izjava ministra Božinovića ulazi u anale te je neodgovorna i vrlo štetna i za MUP, kompromitirajuća za povjerenje građana, je što policijsko vozilo (čak i ako Ćelićevo vožnju na “tajnom i hitnom zadatku” podvedemo pod tu kategoriju), amnestirano od prekršaja, ali ne i od kaznenih dijela!
Smije biti u prekoračenju brzine (prekršaju), ali ne u obijesnoj vožnji (kaznenom djelu)! To je vrijedi za sva policijska postupanja, univerzalno je u civiliziranom svijetu.
Nikakav razlog ne može opravdati vožnju brzinom od 165,6 km/h u naseljenom mjestu, usto bez ikakve signalizacije, kao što policijsko vozilo, ni zbog kakvog razloga, čak i s uključenom svjetlosnom i zvučnom signalizacijom, ne smije, primjerice, pješačkom zonom voziti brže od 100 km/h. Potencijalne su pogibelji veće od bilo kakve koristi.
