I ja ću kao i svi ovaj intervju započeti s pitanjem koje ste vjerojatno čuli petsto puta... Ali je neizbježno. Koliko vam smetaju usporedbe sa poznatim svjetskim bendovima kao što su Franz Ferdinand, The Strokesi, The National i slični? Koliko to imponira?
Zoran: Pa meni s jedne strane to imponira jer su to sve super bendovi s kojima nas uspoređuju, dok s druge strane, užasno mi ide na živce što se ne može malo dublje uć i u to što mi radimo. Kad bi bila neka klackalica i kad bi se pričao i o muzici i onda se tu i tamo usporediti s nekim, kao pomagalo, za opis, bilo bi super. Ali kad je to primarno i kad se voli trpati u ladicu, onda ne valja.
Misliš da treba proći neko vrijeme da vas prestanu trpati u te ladice?
Zoran: Mislim da je već u posljednjim recenzijama, otkad je izašao novi album, to vidljivo. Manje nas se uspoređuje.
Branko: Što je pozitivno i vidi se pomak na bolje – manja je lista bendova s kojima nas uspoređuju (smijeh). Nakon nekog vremena će se valjda taj broj doć na nulu.
Zanima me koja priča stoji iza omota albuma, ako se ne varam, to je desktop Windowsa XP. Neobičan odabir, moram priznati...
Zoran: Da, to je jedna od pozadina za Windows XP, zove se 'Bliss' kao i naš album. Priča ide ovako – mi smo prvo nazvali album 'Bliss' pa smo razmišljali što da stavimo na cover, a sve pjesme su imale neku svoju zajedničku priču. 'Bliss' zapravo znači 'ushićenje'. Omot je više neka kritika modernog društva, gdje ti se prodaje priča o nekom savršenom životu i putu koji je jedini ispravan. Zato imamo i onaj križić gore u desnom kutu. I bilo je malo izazovno uprijeti prstom u današnje dogme, kao što su Microsoft itd. Svi su nas odgovarali od toga...
Zašto, mislite da ćete imati problem zbog autorskih prava?
Zoran: Omot je naslikala prijateljica uljem na platnu, slika je obrnuta, ima detalja koji su promijenjeni, pa se nadamo da s tim barem neće biti nikakvih problema. Prije deset godina bila je tu Crkva koju nisi smio dirat, a današnje dogme su korporacije. Dakle, slika covera je zapravo borba protiv onoga što nam danas žele prodat.
Koliko vam se dignula popularnost, vas kao muškaraca? Jel' ju iskorištavate?
Branko: Mi smo oduvijek bili popularni, sve smo iskoristili već (grohotom se nasmijaše). To je gotova stvar.
Koliko vam je činjenica što ste iz Rijeke pomogla, točnije dala 'vjetar u leđa'?
Zoran: Mislim da ne. Ne znam kako je u Zagrebu, kako ljudi doživljavaju viđenje riječke scene, kao neku egzotiku...
Branko: To ti je isto kad se neki bend želi staviti pod neki žanr, kapu, tako i Jonathane pod riječki rock. To je bio žanr koji je bio popularan prije desetak godina. Ovo je 2014. godina i trebalo bi početi gledati unaprijed, a ne unazad.
Zoran: Rijeka je bila u stagnaciji neko vrijeme što se tiče rocka, bilo je par izuzetaka koji sviraju cijeli vrijeme i svaka im čast na tome, ali se osjetila ta učmalost i mrtvost.
Branko: Nismo se oslanjali na to kad smo izlazili van s materijalom.
Slijedi jedno blesavo pitanje vezano uz spot za 'Maggie'... Kako ti, Zorane, tako bezbrižno cupkaš po onoj cestici, a auta ni od kuda? Nisu valjda samo zbog Jonathana zatvorili cestu, šta imate veze u Hrvatskim autocestama?
Branko: Ma to je komad ceste koji još nije tada bio pušten u promet...
A ja se nadala neko teoriji zavjere i ništa... (očigledno razočaranje na mojoj faci ovim odgovorom)
Što je sa 'stajlingom', 'ko vas oblači, imate nekog tko brine za to? (i tog kišnog dana su na intervju došli u itekako modno osvještenom izdanju)
Branko: Zoran je zadužen za to.
Foto: Julien Duval (Gričevanje)
Što vas on fizički oblači sve po redu?
Branko: Ma neeee, za spot nas je on 'obukao', ovo smo se danas sami ovako 'sredili'.
Zoran: Ja se ovako i u slobodno vrijeme oblačim (smijeh).
Da se malo maknemo od ovih girlie pitanja... Zanima me koliko vremena vam oduzima projekt 'Jonathan' pošto je skoro svatko od vas član i drugih bendova, već afirmiranih imena na našoj glazbenoj sceni?
Branko: Još se uvijek da sve to skupa 'izhendlati'. Vidjet ćemo što će budućnost donjeti Jonathanu pa ćemo bit' pametniji. Kada termini budu jedan preko drugoga, onda ćemo to iskoordinirati sve. Nema ljubomore jer LET 3 je, isto kao što i Pasi i Mandrili drugi par rukava. Ovo je nešto sasvim drukčije i čak nas i masu podržavaju kolege iz ostalih bendova.
Jeste u skorije vrijeme planirali suradnju s nekim poznatim/manje poznatim glazbenicima iz Hrvatske ili možda stranim?
Branko: Nikad nam nije tako nešto palo na pamet. Zasad, što se suradnje tiče, to su ljudi s kojima smo surađivali na albumu, sa nama će nastupiti IvanKovačić iz Jinxa na saksofonu, ali s drugima ne. Nekako bi prvo htjeli nać svoje mjesto pod suncem, da vidimo što smo to mi. Puno puta se dogodi da se te glazbene suradnje naprave tek tako. Kad i ako dođe vrijeme i prilika za to. Kad ti se ovakav hype dogodi, kao što se dogodio nama, prirodno ti je održavat taj hype još neko vrijeme i reći ljudima da nismo neki medijski debili već sviramo.
Kako ste zadovoljni zagrebačkom publikom nakon koncerta u Tvornici kulture pred koji mjesec?
Zoran: Ja ću iskreno reći da mi je bolja nego riječka (šala mala)...
Branko: Riječki bendovi su općenito bolje prolazili u Zagrebu...
Zoran: Imam osjećaj da je u Rijeci publika, upravo zbog toga hype-a riječkog rocka koji je bio prije - malo utegnuta, da su stvorili neki mali ego trip i kao da im je ispod časti dobro se zabaviti.
Iskusni ste lajv muzičari, no pošto je ovaj bend nov, kako ste se osjećali nakon prvog koncerta Jonathana, je li bilo treme?
Zoran: Prvi koncert sam se bio us*ao ko grlica, ali sad je već bolje.
Branko: Brzo ćeš nas ti dostići, na dobrom si putu.
Foto: Julien Duval (Gričevanje)
Kako izgleda proces stvaranja vaše glazbe?
Branko i Zoran: Snimamo se u prostoriji i onda se dogodi fuzija. Ako nam naleti inspiracija u trenutku kad nismo zajedno, uzmemo mobitel, a imamo i snimač.
Branko: Istina, često se dogodi da u autu pjevušim nešto i dođe mi ideja i onda se snimim. Ne znam kako su ljudi pamtili melodije ranije bez mogućnosti da se snime u isti trenutak kad im dođe inspiracija. Naš brižni snimač se zove 'Mali Branko' i bez njega bilo pola ovoga što smo napravili. Jer je najbitnije uhvatiti onaj prvi 'filing' koji izađe iz tebe.
Što se tiče pisanja i pjevanja na engleskom jeziku... Hoće li i dalje stihovi biti na isključivo engleskom jeziku, mislite li da bi ružno zvučali na hrvatskom?
Zoran: Meni je to prirodno jer čitav život slušam bendove na engleskom jeziku, kako svoj vokal doživljavam isto kao instrument, prirodno mi taj engleski izlazi van. Pisao sam pjesme na hrvatskom i sve, ali nije mi to dovoljno dobro. Nije mi ta metoda linija manjeg otpora već čak i izazov da se uspijem iskreno izrazit na jeziku koji mi nije materinji. Taj jezik doživljavam materinji za pjevanje.
Branko: To pjevanje na engleskom čak nije bilo s predumišljajem 'ajmo se mi probit vani'.
Zoran: Mislim da se ovaj bend neće nikad maknuti od pjevanja na engleskom.
A nekom drugom?
Branko: Svahili mi je dosta egzotičan, mogli bi probat'.
Zoran: Imam neku želju probat' pjevat' vani i da mi kažu 'odite doma ' ili 'dobri ste'. Nismo sad mi neki debili koji misle da će vani postat ne znam kakve zvijezde, to je baš težak put, ali... mislim da imamo šansu.
Branko: Bilo je već reakcija, naš menadžer je slao naše materijale prema van, čisto preliminarno i super su reakcije. Iako nije sve to više samo muzika, već je cijeli biznis iza toga, kontakti....
Zoran: Još jedna stvar... I nekakve avangardnije vrste muzike imaju svoje probijene kontakte, i masa takvih bendova idu tim putem, a ovo tu – ovo je POP mjuza.
Branko: Naš put je bio jako težak, nema neke šprance. Ako se nešto i desi, mi smo zahvalni.
Zoran: Ja mislim da je to kao i u životu... Ako će se ić linijom manjeg otpora i stalnog prilagođavanja, imaš puno manje šanse da napraviš nešto u ovom svijetu.
Branko: To se skuži odmah, da nisi iskren i da 'fejkaš'. Ako se ne skuži iz prve, skužit će se kasnije.
Da Vas pitam još koju o albumu... Imate li favorite na njemu?
Zoran (k'o iz topa): Meni 'Pictures' jer mi je to nekako najintimniji tekst.
Branko: Favorit? 'Hands'. Jer je jednostavna, a kompleksna. Nema aranžman kao neke druge pjesme koje smo radili pa mi je zato interesantnija. A i laka mi je za svirat', to je pravi razlog (smijeh).
I za kraj jedno pitanje koje će vam možda zazvučat intimno, ali mislim da mnoge 'zaljubljenike' u glazbu muči. Koliko je po vama bitan glazbeni ukus u odabiru partnera? Sada bi netko mogao reći kako je to prepovršan kriterij za ljubav, ali po meni nije – jer ukus u glazbi dolazi iznutra... što kažete na tu filozofiju?
Branko: Uopće nije. Ono što slušaš odražava tebe. Po meni, ljudi koji nemaju svoje 'ja' u mjuzi, nemaju svoje 'ja' nigdje. Što se tiče površnosti. Nisam ja sad išao tražiti nekoga po nekom fahu, ali takva se osoba prepozna. Kad ti je teško imaš muziku uz koju je lakše izraziti svoju emociju, a kad nekog pitaš 'šta sluša' i on ti odgovori 'radio', to je stvarno smiješno. Ja ne bi nikad u životu mogao biti s osobom koja nema svoje 'ja' po tom pitanju.
Zoran: Ja bi samo nadodao, da smo mi cijeli život u mjuzi pa je jako teško pojmiti da postoji masa ljudi kojima muzika nije sad najbitnija stvar na svijetu. Mislim da je puno manje bitno koju mjuzu sluša nego je bitno vidjeti taj stav tj. odnos prema kreiranju nečega.
Bili su to Jonathani! Njihov album 'Bliss' možete poslušati na Bandcamp stranici benda, a recenziju istog uratka na OVOM LINKU.
