Plač jedne djevojčice kojoj zapjenjeni bijesni ljudi ne dozvoljavaju da arti-201209170703006 obilježio je ovaj tjedan. Možda vas je dirnuo, možda nije jer smatrate da vas se problemi Roma ne tiču, a možda se i slažete s roditeljima, onako u sebi, premda to možda i ne biste otvoreno priznali? Vjerojatno je tako, jer plač romske djece je dio našeg društva, mržnja prema Romima nije nešto što je ograničeno na sela Međimurja ili Zagore. To je dio našeg folklora. Ismijavanje Cigana, nepovjerenje, strah, osuda, to je za nas normalno. Iako je nedopustivo. I dok možemo nadugačko pričati što je sve potrebno učiniti da bi se ti stereotipi promijenili, da bi se predrasude srušile, a Romi integrirali u društvo, pred sobom imamo jedan drugi problem koji to uopće ne bi smio biti. Policija koja pred sobom ima sve što se opisuje u Kaznenom zakonu pod djelima širenja nacionalne i rasne mržnje i netrpeljivosti, kada pred sobom ima očiti pokušaj diskriminacije i segregacije, kršenje Ustava, ne može i ne smije reagirati kao da je riječ o remećenju javnog reda i mira. Revolucionarna ideja, možda, ali policija bi trebala provoditi zakon. I točka.
Nemilosrdno korištenje činjenica
Prošli je tjedan na predizbornoj konvenciji američke Demokratske stranke na kojoj je aktualni predsjednik Barack Obama, naravno, prihvatio kandidaturu za još jedan mandat, bivši predsjednik Bill Clinton održao govor koji je većina komentatora ironično ocijenila kao revolucionaran. Clinton je, naime, u govoru nemilosrdno koristio činjenice i čvrste brojke. Pomalo smiješno, ali provjerljivi fakti gotovo su nestali s političke scene. Ne samo američke. I u hrvatskoj su politici činjenice postale rijetka roba, podaci se tumače kako komu paše, a sve u općoj amneziji o tome tko je za nešto kriv...
Pokrivanje ušima
Bi li se specijal-201012070191004-HDZ trebao pokriti ušima i šutjeti ili barem utišati kritike na račun ove vlade koja gasi požare koje je on ostavio za sobom? Potpisane međunarodne ugovore, potpisane kolektivne ugovore koje se ne može financirati, gomilu javnih zaposlenika dovučenih po partijskoj/rodijačkoj liniji, kaos u agencijama, nerad u poreznoj upravi... Ne bi trebao šutjeti, međutim, morao bi prihvatiti odgovornost ako želi da ga ljudi koji, bez obzira na dokaze koji govore suprotno, ipak znaju misliti, prihvate kao ozbiljnu stranku na koju se može računati u budućnosti.
I je li, s obzirom na kolektivnu amneziju hadezeovaca u Saboru premijer specijal-201012070191004-Zoran Milanović onda na aktualnom satu nastupio prebahato? Možda i jest, ali nije da to hadezeovci nisu zaslužili. Ja sam sretan što se barem okanio latinskih sentencija...
Jesam li što propustio (2)
Možda se doista čini revolucionarno, ali unošenje činjenica u javne rasprave možda bi nam olakšalo da se snalazimo u ovom sve zajebanijem svijetu. Kao primjer ću uzeti vlastiti prošlotjedni komentar. U dijelu o posjetu premijera i Potpredsjednika Prvog Labinštini u kojoj su agitirali za gradnju termoelektrane na ugljen u Plominu, napisao sam kako mi je nejasno zašto gradimo termoelektranu na ugljen koji uvozimo a ne na plin koji proizvodimo. I upitao sam, "Jesam li što propustio?" Ispostavilo se da jesam, ali na moju veliku žalost, nitko od političara nije odlučio objasniti meni i svima vama ostalima što, već mi se javio stručnjak za elektrodistribuciju i energetiku, dipl. ing. Marijan Kalea, koji mi je objasnio zašto je ugljen bolji od plina. Njegova je cijena postojana već godinama, a njegove zalihe daleko veće u odnosu na plin, zbog čega će plinu i nafti u idućih 20-30 godina početi rasti cijena, a ugljenu neće. Objasnio mi je da ga ima po cijelom svijetu, pa ga je lako uvesti morem, što je naša prednost. Objasnio mi je i da je plin daleko bolje iskorištava kada se koristi za grijanje u kućanstvima, a da izgradnja moderne termoelektrane (s filterima čestica, postrojenjem za odsumporavanje i oduzimanje dušikova oksida, te koja će imati zatvorena skladišta za šljaku i pepeo te visoki dimnjak) neće utjecati na povećanje lokalnog zagađenja, kao i da se u Njemačkoj, na koju se mnogi pozivaju, trenutno gradi 15 termoelektrana na ugljen... Objasnio mi je i koliko je važno što napokon gradimo elektranu, jer smo od osamostaljenja sagradili njih dvije, dok smo u onom sustavu u 30 godina sagradili njih 20.
Eto, to nije bilo toliko teško, zar ne?
