Križanac pit bulla i stafordskog terijera sedmogodišnjem je Josipu izgrizao čeljust i vrat, a 17 godina nakon napada Josip se prisjetio tog dana. Zbog posljedica krvoločnog napada zubi su mu u lošem stanju, slabo vidi na jedno oko, slabo čuje, ušna školjka na lijevoj strani gotovo da i ne postoji, a zbog presađivanja kože s noge na lice kako bi se sanirala rana, i noga mu je u lošem stanju.
Bolna sjećanja
'Trgao je sve sa mene, ne znam koliko je to dugo trajalo! 15 minuta. Otrgnuo sam se i pobjegao u kuću. Kada me hitna u Slatini vidjela i doktori su se zgražali! Čude se kako sam preživio. Sami doktori kažu da me malo niže uhvatio, ne bih stigao do bolnice, ma ni do hitne', prisjeća se 24-godišnji Josip.
Pravilnik o opasnim psima
Pas je nakon napada eutaniziran. Prema podacima veterinarske uprave, opasnih pasa i križanaca poput Josipovog koji su ugrizli, u Hrvatskoj je oko 1700.
To su samo oni o kojima postoje podaci. Broj neregistriranih je mnogo veći. Upravo zbog njih donesen je i Pravilnik o opasnim psima.
'Ti psi, koji ni danas nisu u evidenciji ni kod nas niti igdje, u početku su se koristili za borbe. U 90 posto su ti vlasnici bili iz krim-miljea. Vlasnik koji ima takav dosje više ne može imati takvog psa', objasnio je Mladen Ercegović iz Kinološkog saveza Hrvatske.
Svaki pas može biti dobar
Uzgajivači američkih stafordskih terijera, ali i Kinološki savez tvrde, svaki pas može biti dobar pas. Sve je na vlasniku, odgoju, socijalizaciji psa.
Josip je vjerojatno jedan od najdrastičnijih primjera žrtava ugriza pasa, životinje koja je samo prošle godine ugrizla više od 4000 puta.
Čovjekov najbolji prijatelj može biti divna životinja, no u rukama neodgovornih vlasnika, postaje moćno pa i smrtonosno oružje.
