"Sjene", vaš novi materijal je konačno vani. Od posljednjeg, "Propaganda", prošlo je punih pet godina, čemu tolika pauza?
Boris: U međuvremenu puno se sviralo, radilo na većim autorskim projektima poput baleta "Pour homme et femme" u HNK Zajca, te smo polako radili i skupljali nove pjesme. Ovaj album smo odlučili sami producirati pa je sve to uzelo više vremena.
Filip: Iako na ovom albumu čujete devet pjesama, morate uzeti da ih je napravljeno puno više, no mnoge su bačene. Poznati smo po tome da često prearanžiravamo pjesme dok ne dobijemo ono što želimo. Onda još u to ubacite faktor miksa koji može potrajati dok se ne dobije točno onakav zvuk kakav je zamišljen. Master koji je šlag na kraju, također se može raditi više puta. Mi nismo bend koji napravi deset pjesama i kaže "hajdemo sada sve to snimiti". Biramo, promišljamo i radimo na njima. Za sve to potrebno je vrijeme i puno rada.
Nakon prvih preslušavanja stekao sam dojam kako je u pitanju vaše, uvjetno rečeno, najkomercijalnije izdanje. Koje su po vama glavne novine, odnosno razlike u odnosu na prva dva albuma?
Boris: Moguće da je ovo nešto komercijalnije izdanje, ali to nam nikada nije bila vodilja. Naše pjesme i aranžmani su netipični za hrvatski pop izraz, ali srećom svaki album je imao dva, tri hita pa smo uvijek prisutni u eteru. Prvi album koji smo producirali sa Denykenom više je naginjao rock produkciji dok smo na drugom sa Skansijem zaokrenuli u elektroniku i plesnije ritmove. Treći album je logičan nastavak u autorskom i produkcijskom razvoju benda, kao neki spoj live svirke i elektronike s uvijek prepoznatljivom vokalnom ekspresijom i eksperimentiranjem u aranžmanima . Ali i dalje je to prepoznatljivi zvuk Quasarra, pun groovea.
Filip: Ovim albumom htjeli smo uloviti energiju nastupa uživo. Za razliku od prijašnja dva, vodili smo se mišlju što bi nama bilo zabavno svirati uživo. To je trenutno nekakav electro pop, na koji se može opušteno plesati, ali pršti energijom. Jedna od glavnih novosti na ovom albumu je ta da se Jelena uspjela izboriti za svoje mjesto na službenom izdanju. Ženski vokali daju tu pop notu pjesmama. Druga velika razlika je ta da je ovaj album "gitarističkiji". Koristimo puno više gitara. Taj način prezentacije same pjesme je možda bliži našem podneblju. Možda se zato stjeće dojam komercijalnijeg izdanja. Ali Quasarr je harmonijski i aražmanski daleko od klasične A-B-A-B pop forme.
Jedan od singlova koji su ga najavili bio je i duet s Josipom Lisac, kako je došlo do te suradnje i kako je bilo raditi s njom?
Boris: Radeći na pjesmi i melodiji i vokalima, ideja o gostovanju Josipe nekako se sama nametnula. Mislim da smo po glazbenom senzibilitetu i pristupu vrlo slični, pa je i suradnja bila vrlo ugodna i sve se dogodilo vrlo spontano. Ona je jako izbirljiva što i s kim radi, tim više nam to iskustvo rada s njom, dijeljenje scene i uzajamna gostovanja na koncertima samo imponiraju. Pjesma je nagrađena i Porinom za najbolju vokalnu suradnju.
Recite mi nešto i o baletnoj predstavi „Za muškarca i ženu“ u kojoj je korištena vaša glazba. Ako se ne varam, radi se o nečem jedinstvenom, barem na ovim prostorima.
Boris: Do suradnje je došlo na inicijativu Maše Kolar, balerine koja je željela raditi koreografiju za baletnu predstavu u HNK Ivana pl. Zajca na našu autorsku glazbu. Predstava je igrala dvije sezone, dobila odlične kritike i dala jednu novu dimenziju našoj glazbi... sviranje na sceni HNK i interakcija sa profesionalnim plesačima. Vjerujem da je i za publiku to bio jedan vizualno i zvučno vrlo atraktivan doživljaj. Mi smo svakako uživali.
Vratimo se malo unatrag, probili ste se pjesmom „Ti“ po kojoj vas većina slušatelja prvenstveno prepoznaje i danas, iako je od njezinog izlaska prošlo gotovo 10 godina. Jeste li mogli pretpostaviti da će u tolikoj mjeri obilježiti vašu karijeru i smatrate li da su neke druge skladbe nezasluženo ostale u drugom planu?
Boris: Pjesma je službeno izašla kao prvi i najavni singl 2006. godine i mislim da još uvijek zvuči prilično svježe. Premda smo imali i drugih sličnih uspješnica, upravo ta pjesma nas je definirala zvukom i produkcijom pa je logično da nas se po njoj i dalje najviše prepoznaje.
Filip: "Ti" je pjesma koja nas je izbacila i obilježila. Ona je napravljena tako da bude drugačija, samo gudači, bez gitara da se odmaknemo od stereotipa riječkog zvuka. Naravno kada smo je završili znali smo što imamo u rukama. Iako su postojali neki lagani pritisci da se malo više prilagodi formi hrvatskog popa nismo je htjeli mijenjati. Ona je morala ostati baš takva kakva je. Na kraju smo bili u pravu. Za odgovor na drugi dio vašeg pitanja uzeti ću primjer promocije našeg drugog albuma. Nastup u HKD-u bezobrazno i preteciozno smo započeli sa "Ti". Nitko ne započinje koncert svojim najvećim hitom. Završili smo koncert sa "Ono što te čini drukčijom". "Ti" nismo ponavljali. Nije bilo potrebe.
Kako biste opisali svoju poziciju u hrvatskom pop-rocku? Pitam vas zbog toga što kritičari redovno ističu da zvučite svjetski, recenzije vaših albuma bez iznimke su pozitivne, no neki veći komercijalni uspjeh ipak je izostao.
Boris: Za bend je najbitnije da ima kontinuitet rada,dobrih singlova i svirki, te da je stalno u radijskom eteru. Medijski "hype" dođe i prođe, pa je tako i sa nama…ali zahvaljujući našem zvuku i brojnim, dobrim koncertima, mislim da smo se brandirali kao nešto potpuno drugačije na sceni i da je publika to prepoznala. Nema tu "fejkanja", publika, klubovi i svirke te definiraju i kažu koliko vrijediš na terenu. Mi smo se odlučili prezentirati samo glazbom i to je oduvijek bilo u prvom planu. Nikada se nismo htjeli nametati trivijalnim pričama i fotografijama po novinama, pa smo zato medijski i ostali malo po strani. Ipak je ovo mala i glazbeno, većim dijelom, ne baš moderna zemlja. Stoga budimo realni, glazba koju mi sviramo nije za svakoga i većinom smo predodređeni za klubove s izuzetkom ponekog festivala.
Filip: Naša pozicija u hrvatskom popu je ta da uvijek plešemo po rubu. Aranžmanski, harmonijski zvukovno mi ne ulazimo u ono što se u Hrvatskoj smatra komercijalnim radiofoničnim popom. Pop u A-B-A-B formi nije nešto čemu želimo težiti. Ono što je u Hrvatskoj komercijalno nama nije zabavno svirati i stvarati. Volimo to izaranžirati malo drugačije, Quasarrovski. Opet ću naglasiti problem koji je statističke prirode. Hrvatska je premala zemlja da bi mogli postići komercijalni uspjeh glazbom koju stvaramo. Mi sviramo indie pop. Kada svirate indie u zemlji od četiri i pol millijona stanovnika može te slušati maksimalno pet posto stanovništa. To nije komercijalno relevantan broj. Ako živiš u zemlji koja ima 200-300 milijona stanovnika, pet posto je već zanimljiva brojka. Tada se takva vrsta glazbe može komercijalno isplatiti. S druge strane, naša publika voli ono što mi radimo onako kako to radimo. Koncerti su nam posjećeni, pjesme nam se vrte na radiju, mi smo zadovoljni s onim što stvaramo. Naravno da svaki bend teži boljem i većem, ali mislim da kao bend ne smijemo upasti u zamku da se žrtvuje originalnost i ono što nas razlikuje od drugih radi nekog komercijalnog uspjeha.
Postoje li neki konkretni planovi za eventualni pokušaj vani i jesu li vam suradnje s jakim igračima poput Jaya Frigoletta i Kevina Paula „otvorile neka vrata“?
Boris: Suradnja s tim ljudima je korak više u produkcijskom smislu, ali za proboj vani treba puno više od toga: materijal na engleskom, logistika i "know-how" te izdašne financije. To bi svakako bio izazov i želja, ali o tom potom.
Riječka glazbena scena još od vremena Termita i Parafa uživa kultni, gotovo mitski status. Kakva je danas situacija u Rijeci po pitanju novih bendova, mjesta za svirke, medijske podrške… Da li je uspjeh Jonathana možda dao vjetar u leđa i ostatku riječke scene?
Boris: U Rijeci uvijek pušu neki novi vjetrovi i zvuk bendova s ovog područja zaista je drugačiji od ostatka regije. Po meni sve je puno drskije i više se eksperimentira neopterećeno komercijalnim uspjehom i da li je nešto radiofonično ili ne. Svi mi imamo svoje mjesto na sceni i svoj put, a osobno bez obzira na glazbeni ukus, imam veliki respekt prema radu i ustrajnosti na sceni nekih velikih lokalnih bendova poput Urban & 4 ili Let 3.
Filip: Situacija u Rijeci što se tiče bendova je uvijek bila dobra. Razlog tome je što je Rijeka uvijek imala jaku scenu. U Rijeci se uvijek puno radilo i uvijek je bilo puno bendova. Jedan bend sam ne može opstati. Bendovi si nisu konkurencija već su potrebni jedni drugima da se održe. Naša publika je njihova publika. Scena vuče bend naprijed. Nema ništa bolje od dobre zdrave "konkurencije". Jako je nezahvalno nabrajati da se ne zaboravi nekog, ali kada govorimo o "mladoj sceni" tu je Moskva, This connection, Jonathan, Morso, Nord, Kryn... Oni ne rade glazbu sličnu našoj, ali u svojim poljima stvaraju kvalitetno.
Borise, osim u Quasarru, pjevate i u zanimljivom duetu Manofon koji sačinjavate s klavijaturistom Vedranom Križanom. Taj projekt miruje već nekoliko godina, što se događa s tim?
Manofon miruje već neko vrijeme, s obzirom da smo Vedran i ja trenutno zaokupirani drugim stvarima u glazbi. Ali siguran sam da će nas opet „klepiti“ neka kreativna energija pa ćemo napraviti nešto!
Prije nekoliko dana nastupili ste kao gosti na koncertu Bajage i Instruktora. Ta mi se kombinacija činila prilično nespojivom, kakve su bile reakcije Bajagine publike na vašu glazbu?
Boris: Reakcije su bile dobre, premda dio publike nije znao naše pjesme vjerujem da smo ih osvojili energijom koja se uvijek osjeti na našim koncertima. To je bila jedinstvena prilika da se nastupi u Dvorani mladosti i predstaviti se nešto drugačijoj publici.
Osim tog i nastupa na „Pozitivcu“, koji su planovi za dalje? Kada možemo očekivati neke veće promotivne koncerte i kako će izgledati?
Boris: Mi smo koncertno stalno aktivni u regiji, a osim spomenutog koncerta s Bajagom u Rijeci prošli vikend, te ovog „Pozitivca“ u subotu, u skorije vrijeme publika nas može vidjeti i 18. prosinca u Puli, 05. veljače u Splitu (Judino drvo), 25. veljače u Zagrebu (Vintage)… Novi album je i službeno izašao ovaj tjedan, uskoro ide i četvrti po redu singl „Indigo“ te spot, a osim promotivnih koncerata, u siječnju nas očekuje i rad na jednom jako zanimljivom novom projektu o kojemu će uskoro biti više riječi u medijima.
