Ima zemlje za starce – parafrazirajući naslov Oscarom nagrađenog filma dobivamo najbolji mogući opis svega što se posljednjih mjesec-dva događalo oko Porina, uključujući i finalnu večer koja je protekla gotovo bez ikakvih iznenađenja.
Sredovječni muškarci i žene odnosili su kući svoje nagrade koje im, budimo iskreni, osim prestiža i zadovoljavanja ega, neće donijeti previše toga, a ovaj bizaran fenomen, kojeg smo prije nekoliko tjedana detaljno analizirali na našim stranicama, dosegnuo je svoj vrhunac prilikom proglašenja pobjednika u kategoriji najboljeg debitanta godine.
Porinom u toj kategoriji okitila se zagrebačka pop-rock skupina Radio Luksemburg, čiji su članovi već odavno prešli tridesetu, čime je ponovno postao očit vjerojatno i najveći problem hrvatske glazbe – potpuni izostanak mladih i zanimljivih novih imena. Radio Luksemburg u osnovi iza sebe ima tek jednu zaista sjajnu pjesmu ("Ako nemam te“), dok ostatak njihovog opusa u najboljem slučaju možemo ugurati u donju granicu prosjeka. Samim time, dolazimo do zaključka kako vam je jedna dobra i dovoljno puštana stvar sasvim dovoljna da osvojite najvažniju diskografsku nagradu u Hrvata.
Što se glavnih kategorija tiče, jedinim većim iznenađenjem vrijedi proglasiti pobjedu istarske etno jazzerice TamareObrovac nad favoriziranom i medijski forsiranom NinomBadrić u kategoriji najbolje ženske vokalne izvedbe. Baretova, svjesna ili nesvjesna, kampanja u kojoj se mjesecima prije dodjele javno proglašavao najvećim gubitnikom, zaista je znala iritirati, no niti jednom od osvojenih šest Porina nema se što prigovoriti.
"Teške boje“ bez iznimke su najbolji rock album, hit i pjesma godine, a i istoimeni videospot također spada među dojmljivije stvari koje smo u zadnjih par godina imali prilike vidjeti na našim malim ekranima. S druge strane, TBF-ov „Pistaccio Metallic“ naprosto je bolje i kompletnije djelo od onog Majki, zbog čega je potpuno zaslužilo titulu albuma godine i zaliječilo rane splitskim hiphoperima zbog velikog broja nepotvrđenih nominacija. Ponovno se potvrdilo i da će Massimo, kakvu god pjesmu ili ploču imao, uvijek otići kući s nekoliko nagrada, ako ništa, barem onih u vokalnim kategorijama.
Za kraj izdvojit ćemo riječ-dvije o samim nastupima. Najugodnije iznenađenje riječkoj su publici priredili dečki iz Psihomodo Popa koji su, umjesto svih "Frida“ i "Sexy Magazina“, iz naftalina izvukli "Grički izotop“, genijalnu zafrkanciju napisanu još u doba kultnog TV-serijala "Milan Blenton“.
Vrijedi spomenuti i ultimativnu legendu ovih prostora, neuništivog MišuKovača, koji je s priličnim zakašnjenjem dobio priznanje za životno djelo i proslavio ga izvedbom jedne od ipak manje poznatih pjesama iz svog repertoara, "Noćas ćemo zemlji k'o materi reći“, nekoć davno nastaloj u suradnji s još jednim dobitnikom počasnog Porina, StjepanomMihaljincem. Nakon tko zna koliko godina, Mišo je tako otpjevao neku skladbu od početka do kraja, bez da je i u jednom trenutku magičnim pokretom ruku i ramena prepustio publici da to učini umjesto njega.
