No Slavičina priča je puno tužnija.
"Donijeli su je jedni ljudi. Imala je slomljeno krilo. U to vrijeme bile su kiše i nevrijeme je bilo i ona je vjerojatno od nekuda pala. Bile su već vrućine kad je nađena pa su joj to krilo napali i crvi, rane su bile zagnojene tako da smo morali to krilo amputirati", prisjeća se veterinarka Nina Domišljanović, a prenosi radio Mrežnica.
Domišljanovići su se vrlo brzo vezali uz rodu. Dali joj ime Slavica i udomili. "Kako je vrijeme prolazilo jednostavno smo odlučili da je smjestimo sa našim mačkama i evo oni jako dobro žive", kaže Nina.
Štiti svoju 'obitelj'
Slavica točno zna koje su 'njene' mačke, a koje nisu pa 'uljeze' vrlo brzo rastjera prijeteći svojim dugim kljunom.
Mnogi je Karlovčani posjećuju i donose hranu, međutim, ova roda ne jede bilo što.
"Malo je probirljiva. Ne znam jesmo li je tako razmazili ili što je bilo, ali ona za sada jede samo papaline. Nosili su ljudi srdelice, ja sam probala kupiti neke druge ribice, ali na njih se ni ne okrene. Ponekad joj damo friške svinjske bubrege i to hoće za promjenu, ali papaline su joj zakon".
Jedino što joj nedostaje
Slavica nikada neće odletjeti jer ne može, ali joj ništa joj ne nedostaje – niti pažnje niti hrane, osim malo ljubavi njenoga roda. Svako proljeće gleda ih kako je prelijeću i doziva ih, ali za sad joj nije doša niti jedan rodan.
Veterinarka Nina uvjerena je da ako se Slavici 'dogodi ljubav' neće biti nikakvih prepreka da sa svojim parom živi usred Karlovca.
"Ona se naviknula na mačke, ljude, život u gradu pa vjerujem da bi se i njen rodan na to privikao. Voljeli bismo da Slavica jednom ima male rode", kaže.
