Vukovarska bolnica je za vrijeme tromjesečne opsade Vukovara radila te je ondje bilo zbrinuto 4000 ranjenika te je izvedeno 2250 operacija. Unatoč tome što su padale granate i činjenici da su uvjeti rada i boravka ondje bili nehumani, ona je ipak bila na raspolaganju građanima. Na krevetu u podrumu vukovarske bolnice dane i noći provodio je Siniša Đurić koji je tada imao tek sedam godina. Njegovo djetinjstvo je, nažalost, bilo naprasno prekinuto.
"Bila je jedna situacija, sjećam se, da je pala bomba, granata, što li već na jednu trgovinu mješovite robe i onda su gardisti donijeli slatkiše djeci. Bio nam je praznik", prisjetio se Siniša za RTL.
Nije bilo ni struje ni vode
Mnogi Vukovarci se do tada nisu poznavali, ali za vrijeme opsade Vukovara u bolnici su svi bili kao obitelj. Vesna Bosanac, ravnateljica ratne bolnice u Vukovaru, kaže da se tamo osjeća kao kod kuće i da su ondje proveli najteže trenutke svog života. Kaže da je sve isto kao što je i bilo, no srećom bez ranjenika i bolesnika. Kada je prostor u pitanju, osjeća se kao kod kuće. Ipak, u bolnici se za vrijeme opsade radilo u nehumanim uvjetima i bez struje i vode.
"Najveća sreća je bila kad je pala kiša, oborinska voda, koju smo naravno iskoristili, stavili ispod oluka, skupili to, to je bila radost jer smo se taj tren mogli oprati", ispričao je RTL-u Štefan Biro, pomoćnik za logistiku ravnateljice ratne bolnice u Vukovaru.
Grad je bio neprepoznatljiv
Dok su na bolnicu svakodnevno padale granate, Vukovarci iz dana u dan sve su teže mogli prepoznati svoj grad. Tijekom napada na grad i bolnicu ubijena su i 32 djelatnika bolnice, s tim da ih je 20 ubijeno na Ovčari, dok se četvero djelatnika i danas vode kao nestali nakon zarobljavanja. Novinar Siniša Glavašević je svoj posljednji izvještaj poslao iz bolnice, točno na dan pada grada.
"Znao sam doći jedan dan, a kad bih došao već sutra, nisam znao gdje sam. To su takve drastične promjene, toliko urušeno i bombardirano da vi za tren stanete i ne znate gdje ste", prisjeća se Štefan Biro.
