Dvadesetdevetogodišnji Danijel Horvat iz Zagreba donedavno je vozio međunarodne autobusne linije od Zagreba najčešće do Frankfurta. Sjedeći za volanom i po dvadeset sati bez pauze, a sve za minimalac i dnevnice, donio je odluku da će sreću potražiti tamo gdje se više poštuju propisi i zakoni koji štite radnika.
"Onog trenutka kad sam odlučio dići ruke od svega kod nas, kad sam vidio da tamo nema smisla, a da mogu bolje i više počeo sam se javljati na ovim grupama na Facebooku kako tražim posao. Sve što sam saznao o odlasku u Njemačku je preko te društvene mreže", kazao je za Deutsche Welle.
"Najprije dobro provjerim profil onoga tko nudi posao"
Neke od skupina na društvenim mrežama poput "Posao u Njemačkoj", "Idemo u Njemačku – narodna grupa", "Posao i stan u Njemačkoj" i slične imaju i po 50 tisuća članova, a funkcioniraju na jednostavan način: svaki član grupe može pitati ili odgovoriti na pitanje drugih, a vezano uz zapošljavanje, potrebne dokumente, informacije iz svakodnevnog života i slično. No, kao u svugdje, i u tim se grupama naiđe na prevarante kojima je do brze zarade. Danijel Horvat je imao sreće jer je uspio naći dobar i siguran posao.
"Jedan čovjek, koji mi je sada kolega, ponudio je da se javim u tvrtku gdje on radi, da je sve stabilno i sigurno. To sam i učinio. Ali uvijek kada nešto dogovaram ili tražim preko Facebooka, dobro provjerim profil i prosudim je li lažan ili se radi o pravoj ponudi", kaže Horvat.
Dodaje da ljudi u tim grupama Na facebooku svašta pišu.
"Često se nasmijem i nikada mi neće biti jasno kako naši ljudi nasjednu na neke fore. Kad oglas za posao izgleda nerealno ili profil onoga tko objavljuje nema ranije objave – ne znam zašto se ljudi na to obaziru", kaže.
Facebookom haraju prevaranti koji nude lažne oglase
On sada radi kao vozač prigradskih autobusa u pokrajini Hessen. Plaća je, kaže, pristojna, a hrana jeftinija nego u Zagrebu. Odmor i slobodni dani su svetinja. "Potpuno druga priča", kaže.
No, nemaju svi sreću poput Danijela da preko društvene mreže nađu pouzdan posao. Na tim grupama, piše Deutsche Welle, haraju prevaranti koji postavljaju lažne oglase za posao, a kada neko zagrize šalju mu direktne poruke preko FB ili telefona obećavajući brda i doline. Naravno, prethodno traže da im nesretnik uplati par stotina eura za autobusnu ili avionsku kartu, sređivanje dokumenata i slično. Oni koji nasjednu, mogu se pozdraviti s tim novcem. Stoga zlatno pravilo glasi: tko odmah traži da mu vjerujete i traži novac unaprijed, gotovo sigurno je prevarant.
"Prateći sve grupe i komentare, nisam još naišao da je netko prevaren od njemačkog poslodavca, varaju samo Balkanci", kaže za DW Hasan Sejdić , koordinator Udruženja nezaposlenih iz Sarajeva. On upozorava na sve ponude gdje se traži neki iznos unaprijed.
"Uvijek kažem: ne uplaćujte nikome ništa! Prava posrednička agencija uzima proviziju od poslodavca. Ima slučajeva da se prijevoz naplati i doista organizira, ali da nesretnici završe u nekoj pustoši čekajući na nepostojećeg poslodavca. Ili da prevaranti odvuku ljude na „probni rad" za koji navodno nije potrebna viza, a na kraju rade na crno, često i bez plaće", kaže Sejdić.
"Nude plaću od 6000 eura, a ne kažu da je to bruto iznos"
Nemanja Panić, programer iz Novog Sada, nije se pak uzdao u društvene mreže nego je pratio službene njemačke stranice o zapošljavanju.
"Gledao sam i neke naše forume i hrvatske, ali tamo ljudi pišu gomilu neistinitih informacija. Pogotovo oko visine plaća, uvjeta... Pretjeruje se. Ima onih sa predrasudama o Nijemcima, a ima onih koji ističu samo pozitivne stvari", kaže Panić koji već nekoliko godina živi u radi u Berlinu.
Otamo piše vrlo popularni blog "Dva kofera u Berlinu" koji je mnogima postao izvor informacija o životu i birokratskim preprekama u Njemačkoj. I on kaže da su mnogi u očaju spremni povjerovati prevarantima i dezinformacijama.
"Ljudi po internetu pišu recimo da su plaće četiri, pet ili šest tisuća eura, ali ne spomenu da je to bruto iznos. To je dobra plaća, čak i ako je bruto, ali ipak... Ima onih koji se žale da im država 'uzme' 40 posto. Pitam se: ljudi, jste li normalni, jeste li ikad čuli za doprinose? Razina davanja je zapravo slična kao u Srbiji. Ali u zemljama bivše Jugoslavije se računa samo ono što se dobije na ruke", kaže.
