Premijerno izdanje Zagreb Calling festivala, dvodnevne glazbene smotre na Šalati, prije svega moramo nazvati nostalgičnim (da ne kažemo i nešto gore).
To se prvenstveno odnosi na punk parodiju zvanu Billy Idol od čijih je dana ponosa i slave prošlo tridesetak godina, a ruku na srce, i u utorak su najjaču reakciju publike izazvali hitovi Faithlessa napisani sad već prilično davnih devedesetih.
Billyjev nastup propustio sam zbog ipak mi interesantnijih, iako podjednako isluženih Exploited, kao i zbog činjenice da su mi njegove svirke na Exitu i INmusicu ostale u izuzetno lošem sjećanju.
Što se Faithlessa tiče, svoj status jednog od najznačajnijih i uživo najmoćnijih dance sastava i ovoga su puta potvrdili s lakoćom, kako zbog nabrijanog frontmena Maxi Jazza, tako i zahvaljujući pratećem sastavu koji je kroz 90 minuta svirke uvjerljivo "šetao" kroz elektroniku, dub, reggae, drum'n'bass, house i pop-rock.
(FOTO: Davor Visnjic/PIXSELL)
Dojmu punokrvnog spektakla pridonijeli su i impresivan light-show, kao i fantastično raspložena publika. Istini za volju, (pre)visoka cijena ulaznice i bogata koncertna ponuda Šalatu su napunili tek do pola, no okupljeni su ovacijama i zaglušujućim aplauzom više nego uspješno "kompenzirali" nešto slabiju posjetu.
(FOTO: Davor Visnjic/PIXSELL)
"God Is A DJ", "Insomnia" i "We Come One" bili su, kao i na većini njihovih koncerata u zadnjih 15-ak godina, najdojmljiviji trenuci i na Šalati, s tim da im se ovoga puta opasno pribiližila dub apokalipsa "Mass Destruction".
(FOTO: Davor Visnjic/PIXSELL)
Ostatak set-liste također je bio na visokoj razini, zbog čega smo se, ako ništa drugo, na najbolji mogući način uvjerili da Faithless, iako su studijski već odavno beznačajni, na pozornici i dalje "melju sve pred sobom".
