Jedna od općina u kojoj je stanje ekonomski neodrživo su Donji Kukuruzari. Ova sisačka općina ima školu, ambulantu, sportske terene, malo radnih mjesta i puno socijale. Istovremeno i skupu administraciju – iz nove zgrade područjem s 1.700 stanovnika upravlja načelnik i još sedam zaposlenika, na čije plaće odlazi oko 700 tisuća kuna na godišnjoj razini, što je polovina od milijun i pol kuna koje dobiju od države, a bez čega ne bi preživjeli.
O novčanoj pomoći države ovisi polovica od ukupno 429 hrvatskih općina, pa Vlada razmišlja da njihova vodstva počnu volontirati. Manjim troškovima hladnog pogona općinama bi ostalo više novca za razvoj, doznaje RTL.
Sudbina općina čeka i neke gradove
Od države su lani najviše dobile općina Kistanje, Đulovac i Borovo. Najčudniji je slučaj Civljana sa 127 stanovnika, kojima je pripalo 940 tisuća kuna. Dvjestotinjak ekonomski neodrživih općina Vlada neće ukinuti, ali će im srezati ovlasti i zadužiti ih samo za, prema riječima ministra regionalnog razvoja Branka Grčića, uređenje groblja, vođenje brige o rasvjeti, o seoskim putevima i cestama, dok bi novac za obrazovanje ili komunalije preuzele uspješnije susjedne općine ili županija. Decentralizacija će dugo potrajati, a sudbinu slabih općina moglo bi doživjeti i tridesetak gradova. Država bi time konačno mogla uštedjeti stotine milijuna kuna.
