Zove me prijateljica:
"Alo, jesi se ti prijavila za cijepljenje?"
"Nisan."
"Kako to misliš, nisi?"
"Pa, zaboravila san."
"Kako se mo'š zaboravit cijepit?"
Malo san se zamislila, ne bi li se sitila kako san se zaboravila cijepit, ali ako je i postoja neki razlog, i njega san zaboravila. Pa san rekla, nadajuć' se da će ovi izbor riči zvučat pametnije:
"Možda i nisan zaboravila."
"A šta, oli si ti protiv cijepljenja?"
"Nisan."
"Znači za cijepljenje si?"
"Nisan."
"Nisi za a nisi ni protiv cijepljenja? Pa moraš imat neki stav?"
"Kako ću imat neki stav? Zadnji put san se cijepila u osnovnoj školi, i otad više nisan razmišljala o cijepljenju. I sad najedanput moran o tome imat stav. Ima toliko lipših stvari o kojima čovik u životu može razmišljat. Na primjer o tome kako su onoga bidnoga Nadana Vidoševića skroz nevinoga optužili za svašta. Ili o tome zašto su Šajeta i Edi ispali iz 3,2, 1 kuhaj. A bili su mi najbolji, toliko ne znaju kuvat da bi ih čovik stalno gleda. Stoposto su morali ispast zbog onoga Pažanina, on mi se pari baš grintav."
"Kako si, molin te, sa cijepljenja završila na kuvanje?"
"Pa to ti je logično. I kod cijepljenja i kod kuvanja ne valja kad se stvari zgrušavaju."
"Dobro, jesi li ti normalna?"
Zamalo san se opet zamislila da se sitin jesan li normalna, ali evo nje opet:
"Ja san se prijavila!"
"Za 3,2,1 kuvaj? Ajme bravo jube, navijat ću za tebe!"
"Ma, za cijepljenje!"
"Jel kod svoje doktorice?"
"I kod nje, i priko interneta."
"Na dva mista si se prijavila?"
"Prijavit ću se di god mogu! Dosta je meni više bojanja."
"Ja san čula da su se neki išli cijepit u Srbiju, pa mo'š možda i tamo?"
"Pa ako se i zafrkaješ!"
"I onda ti mene pitaš da jesan li ja normalna?"
"Skužaj, nisan znala da si ti protiv cijepljenja."
"Rekla san ti da nisan protiv. Samo malo čekan."
"Šta čekaš?"
"Da vidin nuspojave kod cijepljenih."
"Samo ti čekaj.
"Kad smo kod čekanja, koliko tribaš čekat poslin cijepljenja zbog eventualnih nuspojava?"
"Petnajst minuta."
"Samo petnajst minuta? To mi se čini masu malo. Ja ću kad se cijepin lipo ostat bar dvi ure isprid ambulante."
"A je, moš i prinoćit."
"Pa, ako mi uvale onu astrazeneku, i bolje mi je noćit isprid ambulante. Kad me cilu zgruša, da me samo unesu unutra."
"Ma, to sa zgrušavanjem nije dokazano."
"Aha. Deset zemalja je blokiralo astrazeneku, ali to su ti glupi stranci. Možda ćemo se mi u Hrvatskoj žrtvovat za znanost, pa će se zgrušavanje dokazat na nama. Ja se neman namjeru toliko dat za znanost. Uostalom zna se da iz tih europa nama uvik šalju najgore stvari. Eno ti na primjer Nutella, u Njemačkoj prodaju pravu, a nama uvale neku falšu. Tako ti je stoposto i sa cjepivima."
"Ali, reka je Beroš..."
"Ne spominji mi Beroša! Čim ga čujen zgruša mi se cili život u meni."
"Okej, razumila san. Ti si jednostavno protiv cijepljenja, i to je to. Priznaj."
"Lipo san ti rekla da nisan protiv cijepljenja. Ali jesan protiv zgrušavanja. Znaš šta jube, ako tebe cijepe sa tom astrazenekom, ponesi sa sobon par litara vode i samo nalivaj, da se to u tebi malo razvodni. Bolje spriječit nego liječ..."
"Ajme meni više tebi i zgrušavanju! Eno reka je francuski ministar zdravstva da je dobrobit od cijepljenja sa astrazenekom veća od rizika."
"I ti viruješ Francuzima? Tako i kad ti uvale oni smrdljivi sir, kažu da je dobrobit od takvoga sira veća od rizika šta smrdi. E moja ti..."
"A ti nikome ne viruješ. Šta se bojiš da će baš nas u Hrvatskoj to cjepivo sve zgrušat?"
"U biti, ne bojin se toliko da će nas zgrušat..."
"Nego?"
"Da će nas prorijedit!"
