Vladimir Muić je 64-godišnji umirovljenik iz Rešetara, mjesta pored Nove Gradiške. Bavi se poljoprivredom, a uz odvjetničku pomoć piše i tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Izgubio je, naime, bitku s hrvatskim pravosudnim vjetrenjačama, nada se da će pravda biti zadovoljena u Francuskoj. Gospodin Muić ne želi se fotografirati, veli, »nije mu do toga«, no želi da se ispriča njegova priča o borbi s krutim, gotovo pa autističnim pravosudnim sustavom, piše Novi list.
Prije 34 godine, 1978., Muić se zaposlio u jednoj banci u Novoj Gradiški, i radio tamo do 2000., kad je njegovo radno mjesto ukinuto, a on je dobio otkaz. Odmah se prijavio na Zavod za zapošljavanje, ostvario pravo na naknadu za nezaposlene, a na Općinskom sudu u Novoj Gradiški zatim i pokrenuo spor protiv poslodavčevog nezakonitog otkaza.
Apsurd sustava
Općinski sud u Novoj Gradiški 23. siječnja 2007. godine donosi prvostupanjsku presudu kojom otkaz iz 2000. godine proglašava nezakonitim, i bivšem Muićevom poslodavcu, banci, nalaže da ga vrati na posao u roku osam dana od pravomoćnosti presude. Bivši poslodavac podnosi žalbu, proces se nastavlja te završava 15. veljače 2008. godine, kad Županijski sud u Slavonskom Brodu donosi pravomoćnu presudu kojom zaključuje da se Muić ne vraća na posao, već se raskida njegov ugovor o radu u banci, i to retroaktivno, s datumom prvostupanjske presude, 23. siječnjem 2007. godine. Došlo se do zaključka kako su iscrpljene sve mogućnosti, da banka s Muićem više nema kud jer poslova za njega nije bilo, pa se i sudski raskida njegov ugovor, a banci nalaže da mu isplati sve zaostale plaće od 2000. do 2007. godine.
"Dakle, ja u veljači 2008. godine dobivam pravomoćnu presudu o otkazu ugovora o radu, retroaktivno, s datumom 23. siječnjem 2007. godine. Tu presudu primam u ožujku 2008. godine i u travnju na Zavodu za zapošljavanje podnosim zahtjev da mi se, kao nezaposlenoj osobi, do odlaska u mirovinu, u koju sam otišao u srpnju te godine, i dalje isplaćuje naknada za nezaposlene. Zavod mi, međutim, naknadu koju sam dotad primao prestaje isplaćivati, i odbija moj zahtjev za daljnjom isplatom, s obrazloženjem kako sam im se sa zahtjevom za naknadu trebao javiti 30 dana od otkaza 23. siječnja 2007. godine, otkaza koji je dosuđen 13 mjeseci poslije, u veljači 2008.!", kazao je za Novi list.
Trebao je biti vidovit!
Ističe: "Ja sam, po njima, u siječnju 2007., kad je prvostupanjskom presudom poslodavcu naloženo da me vrati na posao, a nije dosuđen otkaz, trebao znati da će 13 mjeseci nakon toga drugostupanjsko tijelo zapravo odlučiti da povratka na posao nema, i da će se retroaktivno s datumom 23. siječnjem 2007. godine, odrediti raskid mog ugovora o radu! U trenutku prvostupanjske presude već sam bio nezaposlena osoba, primao sam naknadu, i nema nikakve logike po kojoj sam se, s nepravomoćnom presudom o povratku na posao, trebao javiti za primanje naknade za nezaposlenost, koju sam već primao!", kaže Muić.
Iz HZZ-a odgovaraju kako je "rok za podnošenje zahtjeva za novčanu naknadu određen Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti. Zakon određeno navodi da se rok računa od dana prestanka radnog odnosa. U konkretnom slučaju, to je od 23.01.2007. godine". Također, ističu kako ih je Muić nakon prvostupanjske presude trebao obavijestiti da ga se vraća na posao.
Drugim riječima, Muić ih je 2007. godine trebao obavijestiti da je vraćen na posao, makar je to bila nepravomoćna odluka i na posao nije mogao biti vraćen, ali ih je i 30 dana od otkaza 2007., koji je sudski dosuđen 2008., trebao obavijestiti da je nezaposlen!
