Razgovaram li upravo s novim gradonačelnikom grada Zagreba?
Na to pitanje novinarke RTL-a, Vili Beroš, ministar zdravstva koji je od pojave koronavirusa postao jedna od osoba koji su u središtu zanimanja naše javnosti, samo se zagonetno nasmijao. Više volim kritike jer od njih mogu najviše naučiti, dodao je Beroš, no treba znati prihvatiti i kompliment. Kompliment bi dakle, ako je suditi po reakciji specijalista neurologa, trebao biti njegov moguć angažman u vodstvu grada Zagreba.
U izbornoj smo godini, a Andrej Plenković želi te izbore što prije. Histerični nacionalizam, nacionalnu mitomaniju i militarizaciju društva zamijenila je zahvaljujući koronavirusu struka, pa se angažman Vilija Beroša na izborima koji nam predstoje ne doima nimalo čudnim, posebno ako uzmemo u obzir puls javnosti, kojoj kult ličnosti nije minus, a eksploatacija istog hvale vrijedna agenda. Ako izuzmemo braniteljsku epiku koju ne diraju kirurške ekipe spremne da zamijene one političke i stranku koja svog čelnika tolerantno ne podnosi, uloga Vilija Beroša praktički je gotova stvar, samo je pitanje kako će se ta medicinska forma hipokrizije ukalupiti u mainstream model politikanstva po sistemu „mi možemo sve raditi, pa ako i nemamo reference“ na kojem HDZ obitava.
Narodu je mio
Da je Vili Beroš "dobitna karta" jasno je svima, no "hvala vam na tom pitanju" iako se pokazao iznimno stručnim, sabranim, konkretnim ministrom na pravom mjestu u pravo vrijeme, ničim ne garantira da će istu stručnost, istu uravnoteženost i konkretnost upražnjavati i na kojoj političkoj funkciji, u koju svakako čelništvo grlavnog grada i spada. Vili Beroš, da ne davim, na kojoj god listi bude, ta će lista polučiti uspjeh i Andrej Plenković toga je svjestan, no ta činjenica ne govori nam toliko o Viliju Berošu, koliko o strukturi stranke kojoj pripada i samom njezinom amputiranom članstvu. Naime, ta "Celebrity politika", jasno nam govori kako je HDZ kratak s kadrom koji je prvo stručan, zatim kompetentan, te ono najvažnije, narodu mio. Ljudi iz naroda dokazali su se u ovih trideset godina svemu samo ne kompetenciji, a greške sada već na trećim izborima Andrej Plenković ne namjerava ponoviti.
Europarlamentarni, predsjednički bili su jasan alarm i
trenutni "zanos" nacije adekvatnim odgovorom na krizu
vladajući namjeravaju što prije inkasirati na izborima, dok se ne
otkriju stvarni razmjeri štete u gospodarstvu, dok banke koje
trenutno financiraju krizu ne naplate svoju dobrohotnost ovrhama,
i naravno, dok svima ne postane jasno da je zaustaviti život
jedena stvar, a pokrenuti ga ponovo nešto sasvim drugo. Sustav
koji puca po šavovima nije problem Andreju Plenkoviću. Njegov se
mandat ionako svodi na žrtvovanje građana u cilju regeneracije
vladajućeg sistema koji iznova uskrsava na zasadama proturječja.
Iznenadna rehabilitacija antifašizma, dok se fašizam sponzorira
putem braniteljskih udruga zoran je primjer moralnog kodeksa
stranke kojoj je važan isključivo intenzitet vlasti. Bilo kakva
smjena mogla bi dovesti do otvaranja korupcijskih pandorinih
kutija, pa je prioritet ostati na vlasti po svaku
cijenu.
Oporba daje za pravo tezi kako su HDZ-u izbori
požljni što prije jer oporbe praktički nema. Najgora stvar
koja se mogla desiti oporbi (čitaj SDP-u) dobri su rezultati na
dvjema izbornim uzorcima koji su iza nas. Da su rezultati bili
drugačiji i da se u oporbi profilirao bilo tko kadar
ugroziti Andreja Plenkovića, danas bi isti razmišljao o datumu
izbora, ovako uz oponenta Davora Bernardića
posao ne izgleda složen, posebno ako znamo kako se
histerična desnica grupirala oko Miroslava Škore
s kojim se u najgorem slučaju dade dogovoriti. Tko dakle
nedostaje u dobitnoj formuli?
Nedostaje Milan Bandić. Politički mrtvac koji svojom nervoznom i skandaloznom retorikom dobrano pokazuje u kakvim je problemima, a "lonci & poklopci" jasno govore na koju kartu igrati ne treba, barem što se građana glavnog grada tiče. Zadnji čavao u lijes Bandić je zabio pogodovanjem svojima oko doniranog materijala za žrtve potresa u Zagrebu, i to je ako mene pitate zadnji vlak kojeg hvata da organizira svoju nepotističku mrežu koja će mu čuvati leđa kada konačno padne s trona. Sve je dakle spremno, maske i dezificijensi se slažu u glasačke kutije, a "celebrity politika" mijenja klasične postavke iste. Kao i našu percepciju o politici.
Novi likovi
Umjesto Milana Bandića i Bože Petrova sva je prilika da ćemo dobiti Vilija Beroša i Miroslava Škoru.
No ostaje pitanje koje danas, u jeku kulta ličnosti i kolektivnog obožavanje mistera "hvala na tom pitanju" malo tko postavlja. Kako je tako odgovoran i savjestan i stručan liječnik tri godine dopuštao skandalozan rad Milana Kujundžića kojem je bio desna ruka? Kako je tri godine podnosio da ministarstvo zdravstva gradi kapelice, a ne bolnice i da društveno prihvatljiva rečenica bude da više znače dva svećenika nego deset doktora, kako je govorio Kujundžić? Isto tako zaboravilo se da je trenutni miljenik nacije spominjao "malo jaču gripu" kada je epidemija krenula i ono najvažnije, da je javnosti, ako sve ogolimo, ministar Beroš samo prezentirao statistiku, no na jedan smiren i odgovoran način. Doduše, da budemo pravedni, treba napomenuti da je ulaskom Beroša s klupe umjesto Kujundžića, Hrvatska u komunikacijskom i stručnom smislu doista izbjegla metak u situaciji pandemije.
Kažnjavanje žetona
No, ako su to reference za mjesto gradonačelnika koje je blago
rečeno u ovoj situaciji više pitanje građevinske, a ne medicinske
struke, nije li i referenca Miroslava Škore da bude
ministar kulture po istom sistemu, hvala na tom pitanju, sasvim
dovoljna?
Izbori, posebno oni parlamentarni nikada nisu gotova stvar. Ovi
koji nam predstoje, neobični po svemu, a najviše po kampanji koja
neće imati direktnu komunikaciju s biračima, novost su i
svakako neće proći bez odgovornosti. Hrvatska biračka
javnost pokazala je kako itekako zna kazniti oportuniste, tezgare
i "žetone" kakvima se pokazao najviše HNS i ne sumnjam
kako će HDZ po istom principu biti kažnjen za sve čime su na
počastili u prošlom mandatu, od četrnaest ministara koji su
odstupli zbog korupcije, do skandala koje nam serviraju na
dnevnoj bazi, od nesposobnih kadrova koje su zapošljavali po
staračkim domovima, do nasilnika koji tuku žene sada već u
pravilnim vremenskim razmacima.
"Brine li vas ministre Beroš simptom Winstona Churchilla? Znate li da je jedva dva mjeseca nakon što je dobio rat - izgubio izbore?"
"Hvala vam na tom pitanju.
Za sada takav scenarij ne očekujemo."
