Greenpeace objavio je tajne dijelove sporazuma o TTIP-u koji su dosad bili dostupni samo političarima. Iz njih je vidljivo kako američka strana u pregovorima zahtijeva manju zaštitu potrošača u Europskoj uniji, što bi, uz ostalo, omogućilo ulazak genetski modificiranih živežnih namirnica na tržište, kao i namirnica tretiranih hormonima.
Transatlantski trgovinski i investicijski sporazum mogao bi biti najveći svjetski trgovinski sporazum. Regulirao bi razmjenu između gospodarstava Europske unije i SAD-a, koja čine polovinu svjetskog BDP-a i trećinu svjetske trgovinske razmjene. Milijuni ljudi diljem svijeta već su digli glas jer tvrde da sporazum mogao dogoditi transfer demokratske moći s ljudi na korporacije. U Europskoj komisiji pak tvrde da se 'stvara bura u čaši vode'.
Gostujući u RTL-u Danas politički i ekonomski analitičar Ivan Matejak komentirao je zašto je TTIP kontroverzan i kakve bi posljedice imao po hrvatsko gospodarstvo.
Što je TTIP i zašto je on kontroverzan?
TTIP je sporazum između dvije obale Atlantika, Europske unije i SAD-a, s ciljem regulacije njihovih trgovinskih i investicijskih odnosa. Oni danas dosežu vrijednost do dvije milijarde eura, pa bi bilo dobro da se takvi odnosi definiraju. Za cilj ima potpuno ukidanje carina, ukidanje necarinskih barijera, liberalizaciju usluga, itd.
Čuli smo da ovaj sporazum otvara mogućnost da korporacije tuže državu ako im utječe na profit. Znači li to da bi multinacionalne kompanije bile iznad država?
To bi mogao biti jedan od rezultata ovog ugovora ako se sprovede u realnost.
To je vrlo opasno.
Da. Ovdje se ne radi ako firme ne ostvare profit, ovdje se više radi ako neka država članica, kako bi zaštitila zdravlje svojih građana kao na primjer zabranom uvoza GMO hrane, uvela bi određen uredbe, a firma bi na temelju tih uredbi mogla tužiti državu na nekom nadnacionalnom sudu, koji još uvijek nije definiran.
Amerikanci traže od Europljana da otvore granice i tržišta.
Kada pričamo o TTIP-u, moramo imati na umu kako s jedne strane imamo jednu homogenu cjelinu kao što su SAD, s druge strane imamo EU u kojoj su ekonomije i tržišta drugačije razvijeni. Stoga bi mala država poput Hrvatske imala i pozitivnih i negativnih posljedica.
Na jednom primjeru - drniški pršut. Što kada bi jedna velika teksaška tvrtka proizvodila drniški pršut, što bi se dogodilo s njim?
To je jedan od negativnih karakteristika ovog ugovora jest da bi američke korporacije, koje imaju goleme farme od nekoliko desetaka tisuća hektara, mogle proizvoditi proizvode koji u Hrvatskoj imaju zaštitu geografskog porijekla. On bi bio proizveden po niskoj cijeni u SAD-u i zatim ponovno uvezen na tržište Europske unije, recimo u Njemačku.
Bi li bi to dotuklo hrvatske proizvođače?
U ovom slučaju, sigurno.
