U razgovoru za Večernji list Znaor kaže kako iza kratice REZ stoje resursi, ekologizacija i znanje, odnosno način da zemlji vratimo plodnost i spriječimo onečišćenje voda.
"I naša najplodnija tla su kisela, žedna i jalova!"
"Treba nam pravednija raspodjela resursa jer sada imamo situaciju da su i poljoprivredno zemljište ii potpore koncentrirani u rukama jako malog broja ljudi, što osim nas imaju samo Rumunjska i Bugarska. Na taj jedan posto najvećih otpada čak trećina potpora što uopće nije stimulativno za ostale proizvođače. Što se tiče ekologizacije, ključno je vratiti plodnost zemlje i spriječiti onečišćenje voda. I naša najplodnija tla u istočnoj, zapravo cijeloj Slavoniji kisela su, žedna i jalova! Prekomjernim korištenjem mineralnih gnojiva (među najvećim smo potrošačima u EU-u po ha) i nerazumnom poljoprivredom mi smo sagorjeli svoje nacionalno blago – humus. U nekim tlima sada imamo tri puta manje humusa nego prije 100 godina. Humus u tlu djeluje kao svojevrsna spužva i ključan je za probleme sa sušom i s poplavama. Naša su tla i jako kisela, a tomu osim mineralnih gnojiva pridonose i enormne emisije zakiseljujućih tvari koje nam stižu iz termoelektrana iz BiH i Srbije, a koje padaju na naša tla. Jedna ozbiljna vlada kojoj je stalo do svog naroda itekako bi se morala pozabaviti time", kaže Znaor.
Pritom upozorava da, ako ovako nastavimo, Hrvatska ima kapaciteta za još svega 60 do 100 žetvi nakon čega će tla biti posve jalova i neće nas moći prehraniti.
Dosadašnja agrarna politika pogodovala je velikima
"Poljoprivredna proizvodnja i dalje pada. Južno od Karlovca, s izuzetkom ovaca i nešto koza, danas uopće nema stoke, kamoli sira od planinskog mlijeka i mlijeka s velebitskih pašnjaka, čemu su uvelike kumovali i dosadašnji resorni ministri fascinirani nekadašnjim PIK-ovima iz kojih je većina i potekla, dok u vitalnim OPG-ima nikada nisu ni vidjeli partnera. Svi resursi, sva dosadašnja politika uvijek je bila usmjerena da daje vjetar u leđa velikima", kaže Znaor.
Što se tiče 'stigme' bačene na uvoznu hranu nakon niza otkrivenih slučajeva salmonele, pesticida, listereje i drugog, Znaor kaže da su ti problemi uvijek postojali, samo što nije bilo ozbiljne kontrole niti dobre volje da se to objelodani.
"I sam sam više puta upozoravao na meso i neke druge proizvode iz EU-a kojima je istekao rok ili je bio pred istekom, što nikako nije dobro. No problem je i to što mi, konkretno kad je riječ o pesticidima, godišnje na analize uzmemo svega 400 do 500 uzoraka, malo više od jednog uzorka dnevno u Hrvatskoj, a zamislite samo koliki je Zagreb i koliko ima tržnica i trgovina koje prodaju hranu. I da svakodnevno samo u Zagrebu uzmete taj jedan i pol uzorak, on je premali da bismo iz njega zaključili je li hrana koju jedemo ispravna ili neispravna".
Za ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića kaže da je netko tko napokon ima "ima petlju", ali da je još prekratko vrijeme za ocjenu stoji li iza njegova angažmana politički marketing ili stvarna politička volja.
"U poljoprivrednom sektoru imamo polufeudalni sustav"
Na pitanje zašto je uvozna hrana jeftinija od domaće, Znaor kaže da su nam gospodarstva mala i rascjepkana te kao takva ne mogu biti konkurentna velikoj proizvodnji.
"Mit je kako drugi imaju veće potpore. Hrvatska po hektaru ima veće potpore od prosjeka EU-a. K tome, malo ljudi zna da i drugi europski poljoprivrednici posluju s gubitkom. Ovih je dana jako mnogo povika o uvoznom mesu. Danska je među najjačim uzgajivačima svinja u Europi. Ima oko 40.000 poljoprivrednika, a mi 100 tisuća aktivnih. Po broju stanovnika tu smo negdje, oni imaju 5,5 milijuna, no dug danskih poljoprivrednika iznosi oko 50 milijardi eura, svaki u prosjeku 1,2 milijuna, a kako ih banke stišću, primorani su meso prodavati ispod proizvodne cijene samo da bi mogli otplatiti sljedeću ratu bankama. Njih 40 tisuća dužno je koliko cijela danska država. A i tamo poljoprivrednik dobiva 10-15 posto cijene koju potrošač plaća na policama, dok ostatak beru prerađivači i trgovci, kao i u Hrvatskoj", kaže.
Najvećim kočničarima hrvatske poljoprivrede smatra dosadašnje kreatore agrarne politike koji su, zbog interesa ili političkog uvjerenja, išli na ruku velikim proizvođačima.
"Danas u poljoprivrednom sektoru imamo gotovo polufeudalni sustav. Oko 100 tisuća proizvođača – ugovorno, tržišno ili u smislu skladištenja, nabave repromaterijala i prodaje svoje robe – posve je vezano na velike sustave, od kojih su mnogi pod sumnjivim okolnostima došli do velikih resursa i, da imaju imalo stida, danas bi pokazali veću socijalnu osjetljivost", ističe Znaor.
"Da sam ja ministar, strategija bi stala na 10 stranica"
Tvrdnju da Hrvatska može hraniti i četiri puta više stanovnika smatra glupošću.
"Da mi to možemo, već bismo to radili. No s oko milijun hektara proizvodnog kapaciteta to je nemoguće", ističe.
Zanimljiv je odgovor dao i na pitanje kako će izgledati hrvatska poljoprivreda 2030. godine ako će je uopće biti.
"Ne dogodi li se najcrnji scenarij u kojemu idemo prema još svega 60 žetvi i još većem uvozu hrane, pokrenemo li se sada, uz velike ćemo napore povećati proizvodnju za 20-ak posto i smanjiti uvoz za oko 30 posto hrane, što su dugoročni procesi. Tada ćemo već naveliko koristiti i dronove u poljoprivredi, robote... Dio poljoprivrednika subvencionirat će se samo kako bi u tlu pohranjivali ugljik iz atmosfere i tako umanjivali učinak klimatskih promjena, a dio će njih održavati bioraznolikost, čuvati ptice, pčele, leptire... S više humusa u tlu, cvjetnim trakama i 'hotelima' za korisne kukce, živicama i slično, dokazano je kako se postiže i 15 posto veći prinos. Da sam ja ministar, moja bi strategija poljoprivrede imala svega 10 stranica, ali bi ujedno bila i laserski precizan akcijski plan", zaključio je neovisni agrarni stručnjak Znaor.
HI-TECH POLJOPRIVREDA:Dronovi upravljaju satelitski navođenim traktorima, određuju količinu gnojiva…
