Skoro je odustala od života. Više nije izlazila iz kuće, niti se
družila s prijateljima. Nije željela da ju itko vidi kada se
njezini mišići počnu nekontrolirano grčiti, a to je bilo sve
češće.
"Glava mi se vrlo snažno trzala unatrag i sa strane. Izraz lica
mi se stalno mijenjao. Usta su mi se jako otvarala što mi je išlo
na živce. Kad bih hodala gubila sam ravnotežu. Ispuštala sam
čudne zvukove, poput životinjskih. Toga me bilo sram. Godinama
zbog toga nisam imala društveni život", ispričala je Jayne
Bargent, oboljela od Touretteovog sindroma.
Njezina je frustracija zbog bolesti samo rasla. Nije znala kad će
se napad ponoviti i takvo je stanje trajalo tri godine. Jayne je
počela razmišljati o najgorem: "Dosegla sam dno. Razmišljala sam
da ne želim živjeti ako se baš ništa za mene ne može učiniti.
Htjela sam otići u kliniku za eutanaziju Dignitas ili neku
sličnu. Mislila sam da više neću moći tako dalje, toliko mi je
bilo loše."
Tada je odlučila postati 'pokusni kunić' i podvrgnula se
operaciji čiji je ishod bio neizvjestan. U mozak su joj ugradili
pacemaker koji doslovno ispaljuje električne impulse u područje
za koje se vjeruje da izaziva tikove.
Liječnici su joj prvo ugradili elektrode, a nakon šest tjedana ih
uključili. Riskantna operacija spasila joj je život.
Prvi put nakon tri godine provela je Božić s obitelji.
"Osjećam se kao nova žena, kao da sam odjednom dobila najbolje
božićne poklone. Iskoristit ću do maksimuma svaki trenutak
života. Znam da zvuči kao kliše, ali sada znam da trebam živjeti
baš tako."
Pred Jayne je puno toga. Bolje od ovoga za nju ne postoji.
Nekontrolirani napadaji grčenja mišića, posljedica Touretteovog sindroma, potpuno su onemogućili normalan život Amerikanki Jayne. Bila je gotovo pred samoubojstvom. I tada je pristala biti 'pokusni kunić' - i dopustila da joj u mozak ugrade pacemaker. Nakon godina patnje konačno je bez straha izišla među ljude.
