Istraživanjem je utvrđeno da su žene koje su se žalile na 'izgaranje' na poslu češće pribjegavale unošenju hrane kao metodi rješavanja stresa, a ne zadovoljavanja gladi.
Štoviše, bile su sklonije nekontroliranom jedenju, osjećaju stalne gladi zbog koje se hrana ne prestaje jesti dok nije sva pojedena.
"One koje imaju osjećaj izgaranja na poslu izloženije su emotivnom prejedanju i nekontroliranom prejedanju i imaju poremećen mehanizam kojim bi se mogle postići promjene u takvom ponašanju", ističe Nina Nevanpera s finskog Institute of Occupational Health koja je vodila istraživanje.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of Clinical Nutrition.
"Preporučujemo da se izgaranje liječi prvo te da se tretira zajedno s poremećajem jedenja u okviru liječenja pretilosti", objasnila je znanstvenica.
Istraživanjem je obuhvaćeno 230 žena u dobi od 30 do 55 godina koje su bile dio kliničkog istraživanja kojim su proučavane njihove životne navike. Utvrđeno je da je oko 22 posto imalo na početku istraživanja neke simptome istrošenosti na poslu i tijekom jedne godine te žene nisu uspjele uvesti promjene u prehrani.
Ipak istraživanje nije pokazalo da izgaranje utječe na tjelesnu težinu žena. Polovica svih žena koje su se žalile na istrošenost na poslu imale su normalnu tjelesnu težinu. Unatoč tomu, Nevanpera upozorava da izgaranje na poslu može biti rizik razvoja pretilost u budućnosti.
"Posao prožima naš život. Ljudi mogu imati posao koji ih čini nesretnima ili biti u braku koji ih čini nesretnima i jedenje postaje jedno od rijetkih zadovoljstava u njihovim životima", kaže Sherry Pagoto s Medicinskog fakulteta na Sveučilišta u Massachusettsu, koja nije sudjelovala u istraživanju, ali smatra rezultate realnima.
