Indijka, Girija Srinivas, svoj život provodi u obiteljskoj kući u gradu Bangalore, s roditeljima i starijim bratom. Ovu hrabru djevojku bolest je spriječila u razvoju. Kako je rođena s kongenitalnom agenezom, udovi joj se nisu potpuno razvili, glava je u odnosu na tijelo preteška pa ne može sjediti, a liječnici upozoravaju na veliku mogućnost loma vrata kod brzog okretanja.
Srinivas nije u mogućnosti samostalno se kretati niti obavljati kućanske poslove. Iako je svjesna stanja, ne želi da je ljudi sažalijevaju te sanja o financijskoj stabilnosti, s nadom da će je umjetnost tamo odvesti.
'Ne želim sažalijevanje. Želim otići u inozemstvo i napraviti velike stvari u životu. Nisam tužna što ne idem u školu. Nisam tužna što izgledam kao beba i što ne mogu hodati kao ostali ljudi. Ljudi mi govore ružne stvari, smiju mise, nazivaju me ludom. Moja obitelj i prijatelji tretiraju me kao normalnu osobu. Volim slikati i to mogu bez ičije pomoći. Moram pomagati roditeljima, treba mi novac, a prodajom zaradim oko 9.000 rupija (oko 110 eura)', otkrila je Girija.
Iako je stanje jako teško, njezina majka Nanda podržava je u želji za neovisnošću. Ona smatra da je Girija za sposobna i da će jednom u tome i uspjeti.
