STRAH SE UVUKAO NA AERODROME 'Željela bih da sad ne moram letjeti'

Pad aviona Germanwingsa nad Francuskom je svakog pogodio. I političari blijeda lica izražavaju sućut, ali kako da tek obitelji, prijatelji i kolege žrtava uopće prihvate tu užasnu činjenicu?

Jedna mlada majka sa svojom bebom je među rijetkima u zračnoj luci Düsseldorf koja je uopće sposobna svoje osjećaje pretočiti u barem neke riječi: “Svi plaču, svi tuguju.”

Upravo je i ona saznala kako su dvije njezine prijateljice postale žrtve pada zrakoplova Germanwingsa na letu iz Barcelone u Düsseldorf.

Kad je objavljena ta vijest, u halama zračne luke je zavladala grobna tišina. Aerodromsko osoblje sjedi spuštene glave iza šaltera Germanwingsa i ne mogu nikoga pogledati u oči. Ako i sretnete neke od stjuardesa ili pilota ove tvrtke u vlasništvu Lufthanse, vidite uplakana lica i smrknute poglede. Lako je moguće da nisu samo izgubili kolegu, nego i prijatelja ili prijateljicu: uglavnom se gotovo svi poznaju, piše Deutsche Welle.

Pun aerodrom tmurnih lica

Pred šalterima Germanwingsa se stvorio kordon policije. Zadaća im je ne samo da spriječe previše znatiželjne novinare, nego i da onemoguće snimanje šaltera Germanwingsa i Lufthanse. Pred šalter su došli i pripadnici takozvanog “tima zračne luke za skrb” u svojim svijetloplavim uniformama. Njihova je zadaća da se pobrinu za obitelji žrtava. “Čekamo na obitelji žrtava i onda ih vodimo do ekipe za duševnu skrb”, objašnjava suradnik Lufthanse, Dag Dernbach. On se trudi i u ovoj tragediji djelovati normalno. “Onoliko koliko je to mentalno moguće, sve teče dalje normalno”, tvrdi on.

Čini se da se i osoblje i putnici svojski trude držati se te rutine “u okviru mentalno mogućeg”. Ali u stvarnosti, prizori koji se odvijaju pred šalterima ovog zračnog prijevoznika su sve drugo, samo ne normalni. Sve više obitelji je dojurilo na aerodrom tmurna lica, sve više letova je otkazano ili kreću s golemim zakašnjenjem.

Pred šalterima se stvara dugačak red, ali nema ni traga nervozi uobičajenoj pri čekanju da im let bude promijenjen: svi putnici strpljivo stoje u redu i vlada muk. Jedna mlada informatičarka pokušava racionalizirati svoj strah: “Vjerujem u statistiku, tek sad se ne smije više ništa dogoditi”, kaže dok stišće svoju novu kartu za ukrcavanje.

Za dvije mlade Španjolke se srušio čitav svijet. Potpuno blijede stoje pored djelatnika “Care Teama” koji ih vodi u VIP-Lounge. Kao roboti koračaju iza službenika aerodroma dok im polako postaje jasno da su izgubile rodbinu, makar se još uvijek nadaju da će se uz dušobrižničku pomoć dogoditi neko čudo.

“Želim svakako znati, zašto je avion pao”, kaže jedna od stjuardesa Germanwingsa.

Žalost slavi tužnu pobjedu nad statistikom

“Dva moja prijatelja su bila u avionu.” I onda tiho dodaje: “Željela bih da sad ne moram letjeti. Hvala Bogu, danas letim samo domaće letove”, dodaje.

Strah se širi i među drugim djelatnicima Lufthanse: “Ne osjećam se više sigurno u svom poslu”, žali se jedna dvadesetogodišnja stjuardesa koja inače često prati letove na dugim relacijama. Do sada se ona brinula za putnike koji se boje letjeti, ali sad je i ona izgubila povjerenje u sigurnost daleko iznad oblaka.

“To je najgora vijest koju možete čuti kao putnik”, priznaje nam jedan putnik iz Nizozemske koji je istog popodneva sigurno stigao u Düsseldorf i sada čeka na sljedeći let. Nije mu lako, ali ipak kreće u sljedeći avion. I on je potisnuo katastrofu u područje statističke nevjerojatnosti. Ali ovaj crni utorak je promijenio Düsseldorf. Žalost slavi tužnu pobjedu nad statistikom.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr