Đ.K. iz Srbije je za Švicarsku otišao 2009. godine. Radi kao vozač autobusa u javnom gradskom prijevozu i kaže kako su njegova iskustva do sada bila uglavnom pozitivna. Zarađuje oko 5000 franaka neto mjesečno (32.500 kuna) te mu se plaćaju i prekovremeni rad noću, kao i onaj nedjeljom i praznicima.
Kaže kako u Švicarskoj itekako postoje mogućnosti za napredovanje, te da mu je teško uopće povući paralelu između Švicarske i Srbije i dodaje da su svi uvjeti života dosad ispunili njegova očekivanja.
Đ.K. pojašnjava i kako se za iznajmljivanje stana u prosjeku daje trećina plaće, no da postoje razlike od kantona do kantona. 'Stan u kojem živimo (4,5-sobni, oko 120 kvadrata) plaćamo 2400 CHF što je gotovo pola moje plaće. Stan naravno iznajmljujemo. Moja supruga također radi, ali samo dva dana tjedno, jer bismo samo sa jednom plaćom mogli preživjeti, ali s dosta odricanja i štednje', pojašnjava za B92.
Porezi također variraju ovisno o kantonu, no porezna kartica koja se predaje svake godine, omogućava da se za pojedine izdatke, poput obrazovanja i putovanja na posao, dobije porezna olakšica.
Cijene hrane i svega ostalog dosta su veće od onih u Srbiji, pa tako i u regiji. Čak petina plaće, kaže, odlazi na namirnice dok trećina odlazi na stavke kao što su režije, automobil i osiguranje.
Po plaćanju obveznog zdravstvenog osiguranja svi imaju pravo na liječenje u švicarskim klinikama, no puno Švicaraca plaća i dodatno zdravstveno osiguranje za kvalitetnije liječenje koje obuhvaća veći broj pregleda i ostalih usluga. Za zdravstvo se, kaže, u Švicarskoj odvaja mnogo novca, no država vraća dio tog novca, na primjer, obiteljima slabijeg imovinskog stanja.
Vrtić je obvezan i besplatan od četvrte godine, besplatna je i škola, ali su jaslice i vrtić za djecu mlađu od četiri godine prilično skupi zbog čega ljudi često zapošljavaju dadilje što plaćaju manje nego vrtić.
'Uvjeti za život u Švicarskoj su zaista povoljni, ljudi možda nisu toliko otvoreni, ali su ljubazni, vrijeme je umjereno kontinentalno, što znači da se u svakom godišnjem dobu može uživati. Kultura i društvene veze su prisutni, samo je pitanje koliko čovjek ima slobodnog vremena i želje na raspolaganju', zaključuje Đ.K.
