Šokantna analiza: Čitaju li političari što uopće potpisuju?

Gotovo svaka zemlja ima punu ladicu trgovinskih sporazuma koje je zaključila s drugim državama.

28.3.2014.
12:59
VOYO logo

Christian Bellak, profesor na ekonomskom fakultetu u Beču, prihvatio se mukotrpnog posla da pažljivo pročita te sporazume. Pregledao je oko 1.200 sporazuma i povrh toga još četrdesetak znanstvenih radova o međunarodnoj gospodarskoj suradnji, piše Deutsche Welle.

Sporazumi uglavnom međusobno nalikuju kao jaje jajetu, a nakon početnih fraza i floskula, obično se jamči povlašteni pristup barem nekim proizvodima one druge države domaćem tržištu, a gotovo neizostavno dolazi i odredba kojom se štite ulaganja te zemlje u domaće gospodarstvo. No, objašnjava profesor Bellak, upravo to može imati posljedica o kojima mnoge države uopće ne razmišljaju. Iskustvo je pokazalo tek minorni porast stranih ulaganja nakon što bi sporazum bio potpisan, a sve je više slučajeva kad je neku zemlju takav potpis skupo koštao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Primjer Grčke

Primjerice: Grčka. Ta je zemlja 2010. godine već bila usred krize i njene državne obveznice su još jedva što vrijedile, ali je slovačka Poštanska banka, usprkos svim upozorenjima, kupila lijep paket grčkih obveznica. U ožujku 2012. je Ateni oprošten dio njenih davanja, čime je prepolovljena vrijednost grčkih obveznica, pa je slovačka Poštanska banka tužila grčku državu. Naime, Grčka i Slovačka su svojedobno potpisale trgovinski sporazum koji sadrži i klauzulu o zaštiti ulaganja, za kojeg profesor Bellak misli kako Grčkoj zapravo donosi samo štete i nikakve koristi, a sve se čini kako će Slovaci izvući lijepu dobit.

Mnogi, pa tako i grčki špekulanti znaju za ovaj "trik". Tako je jedan grčki dioničar Laiki banke sa Cipra tužio Cipar jer se banka upustila u špekulacije, opet s grčkim državnim obveznicama - i izgubila golem novac. Na koncu je Laiki banka morala biti nacionalizirana, a grčki poduzetnik (koji je i sam bio gorljivi zagovornik špekulacija s državnim obveznicama), traži od Cipra 800 milijuna eura odštete - i to temeljem međudržavnog trgovinskog sporazuma Grčke i Cipra.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Špekulanti u boljoj poziciji od domaćih ulagača

Pia Ebergard iz interesne skupine Organisation Corporate Europe Observatory je uvjerena kako takve međunarodne špekulacije i nastaju zato jer su špekulanti sigurni da će izvući dobit, ako ne na "legalan" način, a onda procesom tužbe. Ona strahuje da bi takve tužbe lako mogle postati "normalne" u svijetu međunarodnih financija upravo zbog te mase potpisanih trgovinskih sporazuma kojima se štite "ulaganja" iz drugih država. Na primjer, samo Grčka je potpisala 39 takvih ugovora.

Profesor Bellak kod tih tužbi upozorava na još jedan golemi problem, gdje je stranim "investitorima" mnogo bolje nego domaćim ulagačima. Naime, domaći investitori se u sporu sa svojom državom jedino mogu povlačiti po sudovima s veoma neizvjesnim ishodom, a strani investitori imaju ICSID gdje je prilično izvjesno kako će odluka biti brza i nerijetko u njihovu korist. Naime, International Centre for Settlement of Investment Disputes (ICSID - Međunarodni centar za nagodbu u sporovima oko investicija), sa sjedištem u Washingtonu, jedva da ima ikakve veze s pravosuđem kakvo je nama poznato. Mnogo više je to tek birokratska organizacija koja "obrađuje slučajeve" i šalje ih na postupak nagodbe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Suci su financijski zainteresirani da ima što više tužbi

U ICSID-u postoje suci koji odlučuju o spornim ulaganjima, ali to zapravo nisu nikakvi suci. Često su to stručnjaci i profesori međunarodnog prava, a još češće su to odvjetnici koji i rade u odvjetničkim uredima specijaliziranim za ulaganja u inozemstvo - dakle, u istim tim uredima koji i dolaze pred ICSID po "pravorijek". Tu onda dolazi do vrhunca, upozorava Pia Eberhard: ti suci čak nisu niti plaćeni od neke neovisne institucije ili države, nego primaju postotak od iznosa koji je u sporu.

Eberhardt objašnjava kako je preko polovica od 15 "sudaca" ICSID-a ujedno i zainteresirana stranka u nekom od procesa pred tim istim tijelom. To se i isplati: oko 80% troškova u tužbi otpada na odvjetničke troškove i tu nipošto nije rijetka odvjetnička tarifa od tisuću dolara - na sat!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Primjer Španjolske

Klaus Sachs, odvjetnik u jednom velikom odvjetničkom uredu iz Münchena koji se bavi i međunarodnim trgovinskim sporazumima, predaje na sveučilištu Ludwig Maximillian i ujedno jedan od tri suca kojeg je Njemačka imenovala u ICSID, nipošto se ne slaže s optužbama aktivistice Eberhardt. On tvrdi kako bi svi ti suci u tom međunarodnom tijelu "prokockali svoj ugled" ako bi očito odlučivali pristrano te da se u oko 280 već riješenih slučajeva pred ovim tijelom nipošto ne može reći kako su svi ispali protiv neke države. Ali i on priznaje kako pred tim međunarodnim tijelom postoji "siva zona", i to zbog uobičajene fraze koja se u pravilu može naći u sporazumima o zaštiti stranih ulaganja, a koja glasi da će se ta država odnositi "jednako i pošteno" prema stranim ulagačima, što može značiti doista svašta.

Odličan primjer je poplava tužbi protiv Španjolske. Od oko 190 slučajeva koji se vode pred ICSID-om, lijep je broj onih protiv te zemlje koji su pokrenuti gotovo istovremeno. Naime, Španjolska je dugo vremena jamčila (visoku) cijenu otkupa električne energije proizvedene od sunca ili vjetra tako da se ta zemlja pretvorila u raj za poduzeća sektora solarne energije. Ali kad je izbila kriza 2008. Madrid je hitno morao štedjeti i jedino mu je preostalo ukinuti te potpore. Tada su čak 22 međunarodna koncerna tužila Španjolsku zbog toga što nisu iz te zemlje izvukli očekivanu dobit od oko 700 milijuna dolara. I to je problem ICSID-a: investitori sve češće tuže neku državu ne zato jer se prema njima nepošteno ponaša ili im oduzima imovinu, nego se "ovaj sistem transformirao u jedan sustav kojeg koriste koncerni čitavog svijeta kako bi napali provođenje neke politike koja im ne odgovara", smatra Pia Eberhard.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A trgovinski ugovori sa takvim mutnim formulacijama se pišu i potpisuju i dalje. Tako je i u prijedlogu trgovinskog sporazuma između EU i SAD na neko vrijeme nestala, ali se onda opet pojavila taj nesretna fraza o "jednakom i poštenom" odnosu prema stranim ulagačima. Utoliko su i ovi sugovornici sigurni: ako se taj sporazum potpiše, tužbe pred ICSID-om će pljuštati. http://www.dw.de/pro%C4%8Ditajte-%C5%A1to-potpisujete-pod-trgovinskim-sporazumom/a-17527373

Brak na prvu UK
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo