Ruska invazija utjecala je na svaki grad, industriju i okupirana područja u Ukrajini, oduzimajući živote tisućama civila i tjerajući milijune iz svojih domova. Oni koji preživljavaju nudeći seksualne usluge, a posebno su ranjivi dio populacije čak i u mirnodopskim uvjetima, nalaze se u velikoj opasnosti zbog siromaštva, prisile i zdravstvenih rizika, a veliku borbu Ukrajina vodi i sa sprječavanjem širenja HIV-a, ističu prostitutke i socijalni radnici.
Prostitucija je ilegalna, ali se umnogome tolerira u Ukrajini, jednoj od najpopularnijih europskih destinacija za seksualni turizam prije rata. Industrija je bila masovno raširena, s procijenjenih 53.000 seksualnih radnica, prema Ukrajinskom javnom zdravstvenom centru.
Rat je znatno smanjio prihode pružateljima seksualnih usluga i ozbiljno poremetio programe pomoći ovisnicima o drogama i liječenja zaraženih HIV-om. Prije invazije, Ukrajina je imala velik broj ljudi koji su živjeli s HIV-om, a to je bio prioritet zdravstvenih službi u zemlji, piše New York Times.
Rat poništio godine truda
Otprilike trećina ljudi koji su se prije rata prijavili za pomoć uslijed infekcije HIV-om ili ovisnosti o drogama više je nisu dobivali do kraja ljeta. Rat je poništio godine truda u kojima se nastojala postići bolja zdravstvena situacija.
Novinar New York Timesa razgovorao je s nekoliko seksualnih radnica koje su podijelile svoje potresne priče te istaknule da im je posao potreban kako bi preživjele.
“Prvog dana rata uopće nisam došla ovamo”, rekla je Olena uz cestu blizu Kamjanskea, u središnjoj Ukrajini. "Ali drugoga, jesam."
Druga žena, Ljudmila, rekla je da sada naplaćuje oko 6 dolara po satu, što je pola prijeratne cijene. “Čak ni moji stalni klijenti nisu mogli doći k meni jer nisu imali novca”, rekla je.
Nekoliko njih ispričalo je kako im je ukrajinska mobilizacija stotina tisuća ljudi promijenila posao: vojnici su nahrupili u gradove, oružje je postalo uobičajeno.
Ljudmila je rekla da su neki vojnici bili posebno ljubazni, donoseći i napojnice i cvijeće, ali druge su žene izrazile strah. Olena je rekla da ne bi ušla u auto ako u njemu ima više od jednog muškarca.
Odbijaju platiti punu cijenu
Tetjana je rekla da neki muškarci odbijaju platiti punu cijenu. “Ponekad klijent obeća 12 dolara, ja odradim svoj posao, ali mi plati samo 7 dolara”, rekla je. “On kaže: ‘Hej, sada zarađujem manje’, a ja kažem: ‘Nemoj mi više dolaziti’.”
A kad su joj vojnici prilazili, obično noseći oružje, često su tražili popuste koje ona nije mogla uskratiti. “Vojnici kažu: ‘Dođi na sat vremena’”, rekla je, ali onda traže još vremena. “Dođem i zabavljam ih cijelu noć za isti novac.”
Rat je znatno smanjio broj stranih klijenata, rekla je Rita koja uzdržava dvoje male djece. Vlada, koja radi u istom bordelu kaže da brine o majci i članovima obitelji te dodaje da je s 18 klijenata dnevno broj pao na oko sedam.
“Klijenti su nam prije davali tako dobre napojnice da bismo zaboravili preuzeti svoje plaće”, rekla je. "Sada je 40 dolara sve što imamo nakon što pola damo šefu".
Gej žigolo: Umorni smo od sirena za uzbunu
NYT donosi i priču muškarca Denisa koji pruža seksualne usluge homoseksualcima. Denis živi u glavnom gradu Kijevu i uglavnom radi s gej muškarcima te kaže da je prvih tjedana rata živio u podzemnoj željeznici, izbjegavajući bombardiranja, ali ne zarađujući ništa.
I nakon toga posao ide slabo. “Ljudi su psihički iscrpljeni”, rekao je. “Umorni su od života s tim sirenama za zračnu uzbunu. Imaju drugačije prioritete umjesto susreta sa mnom.”
Sada pokušava nadoknaditi izgubljeni prihod pomažući socijalnim radnicima, čiji su oskudni resursi bili duboko opterećeni ratom.
U gradu Dnjipru, dobrotvorna organizacija Virtus registrirala je 2300 seksualnih radnica, no mnogo ih se više preselilo u grad kako bi pobjegli od borbi, tvrdi Irina Tkačenko, socijalna radnica Virtusa.
"Potrebno je vrijeme da se izgradi povjerenje", rekla je.
Premalo kondoma i igli
Uz poremećene opskrbne lance, socijalni radnici imaju malo kondoma za distribuciju i malo čistih igala kako bi spriječili dijeljenje među korisnicima droga. Širenje HIV-a je među najvećim brigama socijalnih radnika.
Liječenje antiretrovirusnim lijekovima pomaže smanjiti prijenos s prostitutki na klijente, a time i unutar šireg društva. Ali tijekom prošle godine, oko 40 ukrajinskih HIV centara za liječenje prestalo je s radom, otprilike polovica zbog štete od granatiranja.
Druga žena po imenu Tetjana, socijalna radnica koja već 15 godina pomaže seksualnim radnicama u Kamjanskeu, daje sve od sebe i podsjeća ih da uzmu lijekove.
“Jako se trudimo naučiti ih da paze na sebe”, rekla je. “Sve ih poznajem i poput mame sam im, ali često ne slušaju.Ostajem ovdje i pokušat ću ih zaštititi", zaključila je.
