Službeno, britanska i američka obavještajna služba prate i špijuniraju terorističke organizacije, trgovce oružjem i kriminalne organizacije, sve u svrhu nacionalne sigurosti. No, prema novim otkrićima francuskog dnevnika Le Monde i internetske platforme The Intercept,neslužbena lista za špijunažu mnogo je duža, te uključuje nevladine udruge, međunarodne organizacije i telefonske operatere.
Le Monde i The Intercept analizirali su dokumente koje im je povjerio Edward Snowden, jedan od najpoznatijih svjetskih "žviždača". Snowden je 2013. u javnost izašao s dokumentima koji su otkrili kako su američke tajne službe nadzirale i prisluškivale veliki broj međunarodnih dužnosnika, kao i običnih građana.
Njihove analize pokazuju da su američke i britanske obavještajne službe znatan dio svojih resursa posvetile ekonomskoj i diplomatskoj špijunaži.
Britanci su se pokazali posebice zainteresirani za afrički kontinent. Na popisu prisluškivanih organizacija britanske obavještajne službe GCHQ našli su se Ujedinjeni narodi, Europska unija i niz afričkih regionalnih organizacija. Dobar dio informacija i analiza, kao i budžeti tih organizacija su tajni. No ne i za britanske službe, koje su pozorno pratile rad programa Ujedinjenih naroda u Africi, naročito u Nigeru i Kongu, kao i dužnosnike Europske komisije. Špijunirani su i dužnosnici dvadesetak afričkih zemalja, njihovi ambasadori u stranim zemljama, kao i ambasadori stranih zemalja diljem Afrike.
I britanski GCHQ i američka nacionalna služba sigurosti (NSA) posebnu su posvetile prisluškivanju zaposlenika telekomunikacijskih kompanija. Većina prisluškivanih zaposlenika nije se nalazila na važnim pozicijama u svojim telekomunikacijskim kompanijama, već se mahom radilo o stručnjacima za “roaming”. Kako objašnjava Le Monde, roaming omogućava pretplatnicima jednog teleoperatera da koriste mrežu druge zemlje. Da bi to funkcioniralo, ti teleoperateri moraju dogovoriti međusobna partnerstva kako bi mogli konfigurirati mrežu (da bi telefon jednog operatera bio prepoznat na drugoj mreži), te da bi mogli obračunati potrošnju. Ti zaposlenici dakle posjeduju i tehnička i ekonomska znanja o funkcioniranju njihovog operatera zbog kojih su posebice zanimljivi tajnim službama.
The Intercept je 2014. objavio dokument u kojemu zaposlenik Nacionalne službe sigurnosti SAD-a (NSA) objašnjava važnost uvida u roaming mrežu “zamislite da vaša meta koristi mobitel na inozemnoj mreži...Bilo bi stvarno kada bismo imali pristup lokalnoj infrastrukturi preko koje bismo mogli pratiti sve njegove pozive”. Da bi se to postiglo, objašnjava on, prvo treba pratiti i špijunirati one koji u te mreže imaju uvid, dakle roaming operatere.
