Honkonški državni karantenski kamp smješten je daleko od centra grada u zaljevu Penny, a u njega se šalju bliski kontakti potvrđenih zaraženih osoba i oni koji dolaze iz visokorizičnih država iz kojih su u Honk Kong već ranije importirani slučajevi zaraze omikronom.

Nakon slijetanja u Hong Kong čekala je tri sata rezultate testa i potom je morala pokupiti svoju prtljagu pa je kombijem s još pet drugih putnika s leta prevezena u državni kamp za karantenu.

U kampu ironično smještenom blizu honkonškog Disneylanda katnice su joj izgledale kao brodski kontejneri. Za stolom za primanje novih 'stanovnika' osoblje je jednokratne plave ogrtače i kape, na licu su im bili plastični štitnici, a na rukama rukavice. Odmah na recepciji su je upozorili da je kazna za kršenje pravila karantene kazna do 6 mjeseci zatvora i oko 3200 dolara.

Soba u kampu podsjetila ju je na sobe u studentskom domu. U njoj su bila dva kreveta s tankim madracima i tvrdim jastucima, dva mala stolića s malim televizorom, električni čajnik, sušilo za kosu, dva plastična stolca i još nekim stvarima.

Smjela je otvoriti prozor kako bi uzela hranu i ostale stvari koje su joj dostavljali ili jednostavno kako bi u soobu ušlo malo svježeg zraka. Tri obroka su joj donosili u plastičnim vrećicama.

4. siječnja, na njezin treći dan, u kampu je bilo smješteno 1300 ljudi. Kada se prijavila u kamp, dobila je opciju izbora četiri menija: kineski, zapadnjački, vegetarijanski i meni sa 'mekom' hranom, odnosno onom koja se lako probavlja. Donosili su joj i bočice s vodom, vrećice za smeće i voće. Stvari joj je mogla dostaviti i obitelj, ali je procedura bila komplicirana jer su sve stvari morale biti odobrene 24 sata unaprijed i to sa cijelim popisom stvari i fotografijama. Donošenje alkohola i cigareta bilo je zabranjeno.

U sobi joj je bilo poprilično bučno kada bi osoblje dostavljalo hranu i druge stvari njezinim susjedima, radnici popravljali stvari u sobama ili bi prolazili kamioni, a i nadlijetali zrakoplovi. Zbog toga što joj je madrac bio jako tanak, ona se snašla pa je na jedan krevet stavila i onaj s drugog kreveta u sobi. Bili su prekriveni plastičnom vrećom pa su kod svakog njezinog okretanja proizvodili svukove. Iako je visoka samo 165 centimetara, njezine noge su dodirivale okvir kreveta. 'Ne mogu ni zamisliti kako je tamo bilo višim ljudima', piše.

Zadnjeg dana su joj napravili test i nakon odobrenja Ministarstva zdravstva mogla je ići u hotel koji je ranije rezervirala. Potom joj je u hotelu slijedilo još 17 dana karantene. U kampu joj je najviše smetala 'dosadna hrana kao iz zrakoplova', neudoban krevet i bojazan da jedan od njezinih testova na Covid ne bude pozitivan.

'Ovakve stroge mjere čine se kao vrijedan trošak za život u gradu u kojem nema korona', priznaje. Hong Kong čak 3 mjeseca nije imao lokalnu transmisiju korone, sve do prosinca, a i tada se ona dogodila jer djelatnik zrakoplovne kompanije nije poštovao pravila o samoizolaciji.