Bila je to najdulja opsada nekog grada nakon Drugog svjetskog rata i trajala je triput dulje od nacističke opsade Staljingrada. Tijekom 1425 dana opsade koju su s okolnih brda vodile snage tadašnje Jugoslavenske narodne armije, a zatim Vojske Republike Srpske te srpske paravojne postrojbe, u Sarajevu je poginula 11.541 osoba, a među njima oko 1600 djece. Više od 50 tisuća ljudi bilo je lakše ili teže ranjeno.
U jednom je danu na Sarajevo palo 3777 granata!
Procjenjuje se da je iz 120 minobacača i 250 tenkova koje je od JNA preuzela vojska Republike Srpske pod zapovjedništvom zloglasnog generala , na grad dnevno u prosjeku ispaljeno 329 granata, a najviše 22. srpnja 1993. godine kada je na Sarajevo palo čak 3777 granata!
Većinu vremena pod opsadom građani Sarajeva proveli su bez vode, struje i drugih energenata te jedva se ospkrbljujući hranom.
Tog 5. travnja 1992. godine u središtu grada održan je prosvjed za mir tijekom kojeg su pripadnici Srpske demokratske stranke (SDS) kojoj je na čelu bio Radovan Karadžić, pucali s krova hotela Holiday Inn. Snajperisti su zapucali na prosvjednike pri čemu su na mostu Vrbanja poginule studentica medicine Suada Dilberović i Olga Sučić, majka dvoje djece. Njih dvije su bile prve žrtve opsade Sarajeva, a most na kojem su ubijene danas nosi njihova imena.
Polumilijunski grad u obruču držalo 20 tisuća Srba
Da će Srbi iz naselja oko Sarajeva uz pomoć JNA napasti grad dalo se naslutiti još iz jednog presretnutog telefonskog razgovora Radovana Karadžića iz listopada 1991. godine. Karadžić je tada rekao: "Moraju znati da oko Sarajeva ima 20.000 naoružanih Srba, pa to nije normalno, pa oni će nestati. Sarajevo će biti karakazan u kojem će izginuti 300.000 muslimana. Pa oni nisu normalni."
Iako je Armija BiH koja je branila grad bila brojnija - u njoj je bilo 25 tisuća uglavnom slabo naoružanih vojnika - Srbi su bili nadmoćniji jer su s 18.000 vojnika iz sastava Korpusa Romanija Vojske Republike Srpske zauzeli strateške položaje na okolnim brdima i time držali grad u obruču.
Stravičan pokolj na Markalama, Vijećnica u plamenu...
Krvava opsada trajala je čak 44 mjeseca, sve do 29. ožujka 1996. godine, tri mjeseca nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Daytonu, a svijet su u tom vremenu obišle mnogobrojne snimke strašnih pokolja od kojih su posebno zapamćeni prizori pokolja na Markalama te zgrade Vijećnice u plamenu koji je progutao gotovo svu knjižnu građu tamošnje Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.
Granata koja je oko podneva 5. veljače 1994. godine pala na tržnicu Markale usmrtila je 68 ljudi, a 144 ljudi teško ranila.
Posljednje žrtve opsade ubijene su 9. siječnja 1996. godine kada je projektil ispaljen s Grbavice pogodio tramvaj u kome je poginula jedna žena, a ranjeno 19 ljudi.
