Kada je Pauline Philippe saznala da nosi blizance, osjetila je trenutak sreće. Zatim je briznula u plač pred tehničarem za ultrazvuk. "Zašto plačete?", sjeća se da ju je pitao. Pokušavajući je oraspoložiti, dodao je: "Imate blizance, Preval i Aristide!" – referirajući se na dvojicu bivših predsjednika Haitija.
Haiti je tada još uvijek bio teško pogođen smrtonosnim potresom koji je pogodio glavni grad Port-au-Prince dvije godine ranije, 2010. godine, ubivši stotine tisuća ljudi. Katastrofu je pratila masovna navala radnika za pomoć i humanitarnih organizacija, uključujući kontingent mirovnjaka UN-a koji je donio smrtonosnu epidemiju kolere u tu malu karipsku zemlju, rezultirajući s još gotovo 10.000 smrtnih slučajeva. No, to nije bio sav užas koji su donijeli.
Muškarac koji je bio otac Paulininih blizanaca bio je dio međunarodnog napora za pomoć, UN-ov policajac s privremenim zadatkom u Port-au-Princeu. Kako kaže, oženjen s obitelji kod kuće u Nigeru. "Razmišljala sam o svemu što bi se moglo dogoditi", rekla je Phillippe CNN-u. "Nazvala sam ga i rekla mu da nosim blizance. Rekao je: 'Kako je to moguće? Sa mnom? Odlazim iz zemlje, imat ćeš kopilad. Ne možete odgajati djecu bez oca."
U studenome 2012. godine tada 26-godišnjakinja je rodila djevojčicu i dječaka. Njihov je otac napustio zemlju dva mjeseca kasnije.
'Nejednaki odnosi moći'
Philippe je jedna od neprocjenjivog broja žena i djevojčica širom svijeta koje podižu djecu koje su napravili UN-ovi mirovnjaci i osoblje. Od 2010. do veljače ove godine UN je zabilježio 463 zahtjeva za utvrđivanje očinstva svojih djelatnika, od čega je 55 verificirano. U 298 slučajeva akcija je "u tijeku". To su samo ljudi koji su se javili. Većinom napuštene od muškaraca, ove majke pokušavaju podizati djecu u nekim od najtežih uvjeta na svijetu - nakon prirodnih katastrofa, nasilnih i etničkih sukoba ili u izbjegličkim logorima - i često se suočavaju s oštrim društvenim stigmama.
No, dok njihova okolina sudi žrtvama, UN je jasan o tome tko je kriv za ono što naziva "seksualnim iskorištavanjem i zlostavljanjem". Godine 2003. tadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan izdao je bilten kojim se zabranjuje seks između UN-ovih radnika i ljudi kojima šalju pomoć, a u biltenu je objašnjeno da takvi odnosi "počivaju na nerazmjerno nejednakim odnosima moći" i "potkopavaju vjerodostojnost i integritet rada UN-a".
Mirovnjacima i vojnim policajcima - poput oca Paulinine djece - zabranjeno je druženje s civilnim stanovništvom. Sadašnji glavni tajnik Antonio Guterres obećao je da će dovesti UN-ovu "kuću u red". Godine 2017. godine predstavio je četverodijelnu strategiju usmjerenu ne samo na okončanje nekažnjivosti, već i na prioritete prava i dostojanstvo žrtava. Imenovao je prvu zagovornicu prava žrtava UN-a i stvorio "fond za povjerenje" kako bi pomogao žrtvama.
UN obećava, ali seksualni skandali se nastavljaju
No, Philippe i još šest drugih žena intervjuiranih za CNN tvrde da je podrška bila oskudna i uvjetovana. I njihovi zahtjevi za pravdom - alimentacija od očeva, na koju možda imaju pravo prema tamošnjem zakonu, pa čak i nadoknada kao žrtve - gotovo ništa nisu postigli. "Nas tretiraju kao da smo manje od ljudi", rekla je jedna žena, opisujući njihove interakcije s UN-om. U Haitiju, gdje su ratni banditi prisilili tisuće ljudi da napuste svoje domove u Port-au-Princeu, uzrokujući rast cijena hrane i energije diljem zemlje, žene su opisale očajnu borbu za preživljavanje i brigu za svoju djecu. Neke su prisiljene napustiti zemlju. U međuvremenu, seksualni skandali u kojima su sudjelovali UN-ovi djelatnici su se nastavili.
U lipnju ove godine, 60 tanzanijskih mirovnjaka poslano je kući iz Srednjoafričke Republike zbog optužbi za seksualno iskorištavanje i zlostavljanje koje uključuje četiri žrtve, od kojih su dvoje djece.
CNN je razgovarao s Philippe u njezinom malom stanu u Dajabónu, prašnjavom trgovačkom gradu u Dominikanskoj Republici, kamo su ona i njezini blizanci pobjegli 2021. pokušavajući iza sebe ostaviti kaos blokiranih cesta i zatvorenih škola na Haitiju.
Koliko ostaje neprijavljeno?
U jednokrevetnoj sobi u kojoj djeca spavaju na malom krevetu, a ona na popločanom podu. Njezin sin osjeća jaku bol zbog stanja za koje Philippe kaže da bi se moglo izliječiti jednostavnom operacijom, ali da si ona to ne može priuštiti.
Kaže da je upoznala oca svoje djece dok je 2009. radila kao čistačica u sjedištu UN-a u Port-au-Princeu. Prvo ju je zamolio da za njega obavlja sitne poslove, odnosno kupuje namirnice na lokalnoj tržnici. Na kraju ju je, kaže, zamolio da dođe kod njega kući.
Danas se Philippe bori da definira njihov odnos koji je trajao još nekoliko godina. "Ne bih mogla reći da smo se voljeli", rekla je. Godinu dana nakon što je otišao, Pauline Philippe je odlučila da bi UN trebao znati što se dogodilo.
Iz svog rodnog grada Cap-Haitiena, lučkog grada na sjevernoj obali Haitija, 2014. se ukrcala u moto-taksi sa svojim blizancima, po jednim u svakoj ruci, i započela višesatno putovanje. "Morala sam se suočiti s UN-om i reći što se dogodilo", kaže. A koliko je onih koje se nisu usudile na takav korak.
