Silovanje zakona

MOZAK NULA, ZDRAV RAZUM TAKOĐER! 10 najblesavijih tužbi koje su došle pred američke sudove

Ljudi su općenito dosta pametna vrsta, napredovali smo dovoljno jako kao kultura da bi sve to mogli zahvaliti samo glupoj sreći, piše Listverse.

Ali ponekad, zbog kojeg god razloga, određene situacije izgleda potpuno blokiraju zdravi razum i umjesto njega uključe… pa, čak ni ne znamo što.

Postoje ljudi koji su spremni rasteguti i iskriviti okolnosti kako bi iskoristili pravni sustav, često za urnebesno neprikladne svote novca. Evo deset tužbi toliko glupih da nikada nisu niti smjele vidjeti unutrašnjost sudnice.

Optužila duha za krađu biografije vredne 5.000 dolara

10. Batman protiv Batmana

Batman – maskirani superjunak ili grad u Turskoj?Foto: wikimedia

Možda niste znali, ali u Turskoj postoji grad po imenu Batman, koji se nalazi pored rijeke Batman, u provinciji Batman. Ono što vjerojatno znate je da postoji i superjunak po imenu Batman, naslovni junak trilogije Dark Knight, koju je režirao Christopher Nolan.

Godine 2008. grad Batman tužio je Nolana i Warner Bros, produkcijsku kuću koja je financirala filmove, što su koristili ime grada bez da su prvo tražili dozvolu.

Gradonačelnik Batmana Huseyin Kalkan, koji ili ima sjajan smisao za humor ili potpuni nedostatak istoga, izjavio je “na svijetu postoji samo jedan Batman” u svojoj obrani tužbe. Ustvrdio kako ne samo da bi grad trebao dobiti tantijeme zog korištenja Batmanovog imena, već i naknadu za “psihološki udar” na stanovnike, kao i zbog neobjašnjivo visoke stope samoubojstva među ženama u Batmanu, što su navodno prouzročili filmovi Dark Knight serijala.

9. Invalidi protiv Disneya

Segway – opasno i s njima i bez njihFoto: wikimedia

Prije nekoliko godina Disney je iz sigurnosnih razloga zabranio korištenje Segwaya, onih skutera na dva kotača na kojima se vozite stoječki, u svojim parkovima. Od onda se suočava s baražom kritika od zajednice invalidnih osoba, što je kulminiralo u parnici para iz Illinoisa i žene iz Iowe, koji su tvrdili kako zabrana korištenja Segwaya posjetiteljima predstavlja kršenje zakona o invalidnim osobama.

No stvar je u tome kako ne postoji zabrana za sjedeće skutere ili motorizirana invalidska kolica, kao i da je Disney uveo vlastite verzije stajaćih skutera, koji su sporiji i jednostavniji za upravljanje, što umanjuje opasnost slučajnog zaletavanja u djecu.

Unatoč svemu tome, tužba je ipak podnešena iz razloga kako bi nekome moglo biti nezgodno učiti upravljati vrstom skutera na koju nije navikao. Tužba je odbačena gotovo istoga trena, ali troje tužitelja pokušali su ponovo, i dobili 4.000 dolara (28.000 kuna) svaki, s time da je Disney morao platiti i 185.000 dolara (1,3 milijuna kuna) sudskih troškova.

Na kraju, Segwayi su i dalje zabranjeni, a tužitelji su svaki iskoristili svojih 4.000 dolara da provedu tjedan dana u Disney Worldu. Pravda na djelu.

8. Andrew Burnett protiv vlasnice psa

Godine 2000. Andrew Burnett posvađao se zbog nagniječenog branika na autoputu kod San Josea, Kalifornija. Situacija se usijala, pale su ružne riječi, te je Burnett zgrabio gospođinog psa i bacio ga u prometnu gužvu. Pas je ubijen, a Burnett je dobio jednu do tri godine zatvora. Moglo bi se reći kako je svatko dobio što je zaslužio, manje više.

A zatim je Burnett 2003. podigao tužbu protiv vlasnice psa u vrijednosti od milijun dolara (7 milijuna kuna), tvrdeći kako je oštetila njegov imidž i nanijela mu mentalnu bol, kao i izgubljenu zaradu iz vremena koje je proveo u zatvoru. No sudac nije želio kompenzirati bacača psa, te ga je izbacio iz sudnice.

7. Wanita Young protiv besplatnih kolača

Prisjeli im kolačiFoto: Wikipedia

Kolači svakome poprave dan – posebno ako se dijele besplatno. Barem so to dvije tinejdžerke mislile kada su iznenadile svoju susjedu s tanjurem domaćih kolača. Ali čekalo ih je iznenađenje.

Djevojke Lindsey Zellitti i Taylor Ostergaard željele su napraviti nešto lijepo za svoje susjede. Pa su krenule po susjedstvu, kucale na vrata i ostavljale mali paket kolača pred svakim ulazom. Kada su došle do kuće Wanite Young (49), zvuk djevojaka koje kucaju na vrata navodno je kod nje stvorio napad tjeskobe, zbog čega je pozvala policiju koja ju je na kraju odvela u bolnicu.

Nakon što su se djevojke ispričale, te čak i ponudile platiti bolnički račun, Young je i dalje bila odlučna odvesti ih na sud i tužiti ih za 900 dolara (6.300 kuna), te je na kraju čak i dobila parnicu.

6. Beskućnik protiv vlastitih roditelja

U veljači 2013. beskućnik po imenu Bernard Bey podnio je sudsku tužbu proti svojih roditelja na temelju tvrdnje kako je njegova treutačna situacija – beskućništvo – izazvana njihovim emocionalnim zanemarivanjem. Tražio je od njih da plate 200.000 dolara (1,4 milijuna kuna) za emocionalne ozlijede, navodeći da se osjeća “nevoljeno i napušteno”. I to je u stvari normalan dio tužbe – Bernard je pobjegao od kuće kada mu je bilo dvanaest, i tvrdi kako ga je otac zlostavljao dok je bio dijete. Od onda je gotovo dvadeset godina živio svako malo u siromaštvu ili zatvoru. Radi se o stvarno strašnim roditeljima.

Ali Beyeva se tužba nije zaustavila na 200.000 dolara, i tu postaje neobična. Uz novac, tužba je tražila od roditelja da stave kuću pod hipoteku i i kupe dvije picerije, preko koje će moći zaposliti cijelu obitelj. Tužio ih je kako bi obitelji dao karijeru. A posljednji srcedrapateljni preokret dogodio se je kada je Bernard rekao kako je spreman u potpunosti odustati od tužbe ako njegova obitelj samo sjedne i popriča s njim tijekom jedne večere.

5. William Baxter protiv suprugine mačke

Napad mačke može nanijeti veliku bol, vrijednu i do 700.000 kunaFoto: Wikimedia

Godine 2011. William Baxter pazio je prijeteljičinu mačku kada ga je životinja “divlje” napala i ugrizla ga za prst. I tako je Baxter poduzeo jedinu preostalu opciju – tužio je vlasnicu mačke za 100.000 dolara (700.000 kuna). Zahtijevao je 50.000 dolara za ogrebotine na ruci, te još 50.000 za ugriz prsta.

Prst u pitanju bio je prstenjak, što je zanimljiva ironija jer je vlasnica mačke, Christina Bobak, možda u stvari bila njegova supruga. Naime, lokalni su mediji malo istraživali slučaj i otkrili kako su njih dvoje navedeni kao da su u braku na Facebooku.

U svakome sulučaju, tužba tvrdi kako Baxter ne pati samo sada, već da će “nastaviti patiti i u budućnosti”, što se vjerojatno odnosi na skidanje flastera.

4. John Coomer protiv baseball tima The Kansas City Royals

slugger
Na svakoj utakmici baseballa prijeti opasnost od leteće hraneFoto: listverse

John Coomer je 2009. gledao utakmicu baseballa kada je hotdog doletio pravo u njegovo oko. Počinitelj: Slugger, maskota Kansas City Royalsa, koji je bacao hotdogove publici tijekom pauza. Zaslijepljen bijesom i senfom, Coomer je podnio tužbu protiv baseball tima.

Tvrdio ja kako je bačeni hotdog prouzročio odvajanje rožnice u njegovom lijevom oku, zbog čega je morao otići na operaciju, te da je sam čin bacanja hotdogova opasan za publiku. Nakon kratkog razmatranja, porota je zaključila kako je incident 100% Coomerova krivnja, te da je leteća hrana urođeni rizik gledanja baseball utakmice. Uz to su zaključili i da, s obzirom da je Coomer već ranije bio na 175 utakmica Royalsa de svjedočio ‘lansiranju hotdoga’ više desetaka puta, sigurno je bio svjestan opasnosti u obliku hrenovke.

Ali Coomer i njegov odvjetnk žalili su se višem sudu, te uspjeli preokrenuti presudu. Sudac je zaključio kako “…rizik od pogađanja u lice hotdogom nije dobro poznat pri prisustvovanju baseball utakmicama”, što je rečenica koja je navodno sve šokirala.

3. Karl Kemp protiv beskućnika New Yorka

Karl Kemp Antikviteti skupi je antikvarijat smješten na Madison aveniji u New Yorku, u vlasništvu Karla Kempa. Nakon što je preko dvije godine podnosio beskućnike koji žive ispred njegovog antikvarijata, Kemp je odlučio djelovati. Podnio je sudsku tužbo protiv četvorice beskućnika i tražio od njih milijun dolara, kao i sudski nalog koji bi im branio približavanje na više od 30 metara od ulaza u njegovu trgovinu.

Vjerojatno i zbog ignoriranja očite činjenice da, ako je itko od beskućnika imao toliki novac, sigurno ne bi spavao na ulici, Kempova je tužba proglašena “zlonamjernom’. Čak je i Kempov odvjetnik priznao kako beskućnici nisu činili ništa nezakonito, te da su stavili milijun dolara u tužbu jer su “morali navesti neku sumu”.

2. Sentry osiguranje protiv Anne Keipper

poledica, bicikl
Poledica predstavlja višestruku opasnostFoto: listverse

 

Dana 4. veljače 2004. zaposlenica lokalne službe za dostavu mesa poskliznula se i pala na komadu leda dok je hodala prema kući Anne Keipper, onda 78-godišnje žene iz Milwaukeeja. Došla je hitna pomoć, odvezla dostavljačicu, i ništa se više nije čulo o incidentu.

Točnije, ništa sve do 2007., tri godine nakon pada, kada je Sentry osiguranje kontaktiralo Anne Keipper kako bi ju obavijestilo da ju tuže kako bi platila medicinske troškove dostavljačice koja je pala na njenom kućnom prilazu. Sama dostavljačica, Dolores Tanel, imanovana je nedobrovoljnom tužiteljicom, što je naziv za osobu koja se odbija pridružiti tužitelju u sudskom procesu.

To znači da je Sentry osiguranje, tvrtka s procijenjenim ukupnim prohodom od 2.3 milijarde dolara (16 milijardi kuna), tužila tada 81 godina staru gospođu Keipper, čiji se kućni prilaz jednostavno nalazio na krivome mjestu u krivo vrijeme, po vlastitoj odluci, jednostavno da pokrije naknadu koju su morali isplatiti svojoj klijentici, a što je posao za koji su i onako plaćeni.

1. Pearson protiv Chunga (tužba zbog hlača)

Sudac Roy L. Pearson je 2005. odnio par hlača u kemijsku čistionicu Custom Cleaners u Washington DC-u. Čistionica je zagubila hlače, a sudac Pearson ih je udario tužbom toliko ludom da je odmah trebala biti odbačena. Umjesto toga, trebalo je tri mjeseca i još dvije žalbe (uključujući i tužbu protiv samog grada DC-a), prije nego što je napokon sve to završilo.

Pearson je prvotno tražio 67 milijuna dolara (467 milijuna kuna), a zatim spustio svoju tražbinu na razumnijih 54 milijuna (373 milijuna kuna), a to je bilo 1.000 dolara za same hlače, i još 53.999.000 za sudske troškove i mentalne bolove.

A očito je stvarno bilo jako bolno. Prvoga dana suđenja Pearson je briznuo u plač dok je opisivao koloko je bio frustriran onoga dana kada su mu nestale hlače. Sud je ipak presudio u korist čistionice, ali Pearson se vratio par tjedana kasnije, tražeći od suda da ponovo pregleda dokaze. Sud je to odbio, a očito je i samom DC sudu bilo prikladno neugodno kada je odlučio prekinuti Pearsonov ugovor s njima (ipak se radilo o saveznom sudcu).

I tako je Pearson odlučio napraviti jedinu stvar koja je za njega imala smisla: sudio je Washington DC. A najgore od svega je to da su u čistionici pronašli njegove hlače dva dana nakon što su ih izgubili, ali Pearson ih je odbio uzeti natrag. Tvrdio je kako “se bori za narod”.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr