Postoji država koju nećete naći na Google kartama, država za koju znaju tek rijetki, država u koju je gotovo nemoguće ući jer ako zatražite vizu, sigurno ćete biti odbijeni.
Na udaljenoj istočnoj mianmarskoj regiji smjestila se država koju su posjetili tek rijetki, država Wa poznata pod nazivom 'Divlji Wa' u kojoj sve vrvi od novca, droge i divljeg života, piše BBC.
'Mislili smo da su svi koji su htjeli posjetiti našu državu bili špijuni', rekao je dužnosnik jedne od najtajnovitijih samostalnih država na svijetu skupini novinara kojima je iz još neutvrđenih razloga omogućen ulazak u Wa.
'Dobro došli'
Nakon što su prošli temeljitu provjeru od strane vojnika Mianmara, novinare su toplo dočekali novinari iz lokalne Wa TV postaje.
'Dobrodošli u državu Wa', pozdravili su svoje goste, ne pokazujući ni tragove zastrašujuće reputacije po kojoj su ih pamtili britanski vojnici u kolonijalnim vremenima kada su tamošnji stanovnici bili poznati po nadimku 'Divlji Wa' te bili slavni zbog neustrašivosti u borbi i odsijecanju glava svojih neprijatelja, koje bi potom izložili na visokim štapovima.
Uživaju autonomiju
Država Wa prostire se na 17.000 kvadratnih kilometara površine na kojoj živi oko 550.000 ljudi. Smještena na istoku Mianmara, uz granicu s Kinom, država Wa uživa autonomni sustav još od 1989. godine kada su Wa pobunjenici sklopili mir s vlastima tadašnje Burme.
Skla0panjem mira dobili su zemlju kojom na samostalno upravljanje. Tada su započeli s uzgojem najunosnije kulturu na tom području - maka iz kojeg se proizvodi opijum, glavna sirovina za proizvodnju heroina. Od zarade na opijumu država se uskoro počela bogatiti, a država Wa u 90-im je godinama bila jedna od vodećih svjetskih proizvođača opijuma i heroina.
No, s obzirom da se uz proizvodnju droge vežu negativne konotacije, domaćini su novinare proveli kroz polja čaja, kave i kaučukovca iz kojeg se dobiva sirovina za proizvodnju guma.
Meka za poduzetnike
Wu je posala meka i za strane poduzetnike koji sve što tamo proizvedu izvoze u susjednu Kinu što je i logično s obzirom da su, kako primjećuje novinar BBC-a, stanovnici države Wa bliže Kini nego Mianmaru. Kao sredstvo plaćanja koristi se kineski juan, glavni jezik je mandarinski kineski, a ključna infrastruktura poput električne i telekomunikacijske mreže je u vlasništvu kineskih kompanija.
'Ne znam što dobivamo time što smo dio Mianmara. No, ne želimo neovisnost, zaista želimo biti dio Mianmara', rekao je novinarima ministar graditeljstva Yeng Gar.
Takav stav omogućio je da Wa zadrži autonomiju i bude slobodna država. Mianmarska vojska ni ne pomišlja na intervenciju na njihovom teritoriju, a zbog uske veze s Kinom cvate infrastrukturna izgradnja.
Proizvodnja metamfetamina
UN i američki State Department u svojim izvješćima optužuju Wa da je jedan od glavnih proizvođača pilula metamfetamina, poznatih po lokalnom nazivu 'yaba' o čemu je ministar pravosuđa Li San Lu otvoreno pričao novinarima.
'To je veliki problem u našoj državi, godišnje zaplijenimo oko dvije tone pilula', rekao je Li San Lu.
Zabranjena tura
Novinari koji su posjetili Wa odlučili su se jedne noći iskrasti te obići glavni grad Wa kako bi vidjeli sve ono o čemu se na službenoj turi nije govorilo.
Kako piše novinar BBC-a, na gotovo svakom uglu se prodaju dijelovi ugroženih životinjskih vrsta, poput tigrovih zubi i lubanja, slonovače i kože raznih ljuskavaca, vrlo popularnih u tradicionalnoj kineskoj medicini, a najveći broj kupaca dolazi upravo iz Kine.
Novinari su snimili kako izgledaju tržnice te što se na njima sve prodaje.
'To pokazuje da postoji više tržnica nego što smo mislili i da ćemo se ovim problemom još dugo baviti. I dalje postoji ogromna potražnja, a ljudi koji kupuju te "proizvode" imaju mnogo novaca', rekao je Nick Cox iz Fonda za zaštitu divljih životinja komentirajući tajno snimljene video uratke.
'Ovdje je riječ o slobodnoj trgovini. Kod nas nema tih životinja, mi smo svoju džunglu posjekli kako bi oslobodili mjesta za plantaže kaučukovaca', rekao je ministar vanjskih poslova Zhao Guo An.
Neograničeni državnim i međunarodnima propisima oni zapravo rade što god im je volja i nemaju namjeru to promijeniti, zaključuje novinar BBC-a.
