ACA FILOZOF

METLOM DO DIPLOME: Beogradski smetlar koji je diplomirao u roku i pritom odškolovao dvoje djece

Arslana Bajramovskog Beograđani svakodnevno mogu vidjeti na ulici s kantom i metlom. No, on nije svakidašnji radnik čistoće. On je iznimno načitan i širokih pogleda i upravo stoga bio je zanimljiv brojnim medijima što je kasnije dovelo i do pohađanja Visoke poslovne škole te diplome u rukama.

Arslan Bajramovski radnik je beogradske Gradske čistoće. Već godinama svoju metlu i kantu, radni alat, vuče ili gura u središtu Beograda, pored Hrama Svetog Save. No, on je jedan od onih čija je životna priča po mnogo čemu neobična. Bajramovski je uz dnevno druženje s metlom, od omladinske zadruge pa do svojih 46 godina, širio vlastita znanja nesuporedivo dalje nego što ta metla može dosegnuti.

Kolege i rođaci nadjenuše mu prije nekoliko godina nadimak Aca filozof jer je (pro)čitao sve čega se domogao. I mnogo više od toga – s metlom u ruci iz dana u dan nadrastao je ulični posao i, na početku pete decenije, upisao i uspješno, u roku, završio Visoku školu za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo. Očekuju ga master studije od kojih, kaže, “nipošto neće odustati”.

Prvu knjigu pročitao s 25 godina

Bajramovski je u Beograd s roditeljima stigao s Ohrida još kao dijete. Prvu je knjigu, kaže, pročitao kod bake i djeda tek u 25. godini. Dotad je, samo radio.

“Htjedoše jednog popodneva dremnuti k’o svi stari ljudi, a meni se nije spavalo pa dohvatih džepno izdanje, još se sjećam, nekog sarajevskog izdavača – ‘Jedna indijska ljubav’, tako se zvala knjiga. I onda se ta ljubav proširila na čitanje, jedne za drugom, novih i novih knjiga. Nisam više birao, to me povuklo da idem dalje”, priča Bajramovski.

“Čistio sam, recimo, neko vrijeme Knez Mihailovu ulicu. Na uglu vidim veliku knjižaru. I oni mi na povjerenje daju knjige za čitanje. Prvo je bila trilogija Pearl Buck, a poslije svašta još. Sve što su mi dali uredno sam vraćao…”

Bajramović uživa u Njegošu, govori njegove stihove i tvrdi da je vječan. Tog skromnog čoveka – nadasve otvorenog, iskrenog i istovremeno prostodušnog, čije lice odaje nepatvorenu plemenitost, sve zanima, od psihologije, povjesti, socijelogije do književnosti. Čim uhvati vremena upisat će, tvrdi, tečaj za računala, piše Al Jazeera Balkans.

Ekonomija koju je završio na Visokoj poslovnoj školi, priznaje, nije ga baš posebno zanimala, međutim odlučio ju je upisati nakon što su mu, tijekom jednog gostovanja na TV-u gdje je publici bio zanimljiv kao načitan ulični čistač, ponudili stipendiju.

“Zvali su poslije emisije iz Visoke škole za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo i ponudili mi stipendiju. Naravno, odmah sam prihvatio jer to mi je bio novi izazov i jedina šansa za daljnje školovanje. A onda, sjednem u klupu sa mladim kolegama i nađem se u dilemi: koje me vode donesoše ovde”, objašnjava.

Promijenila se tri direktora, ni jedan nije ispunio obećanje

“I, opet, pomislih – moj cilj je da pružim sve od sebe, da svojojobitelji dam više i da ne budem dovjeka na ulici. I tako sam završio s dobrim ocjenama Visoku školu. Prošlo je godinu dana nakon što su mi ponudili školarinu i za master studij. Prihvatio sam, naravno”.

A kad je o poslu riječ, obećanja su ista godinama. Već trojica direktora se promijeniše u Gradskoj čistoći, obećavajući mu da će dobiti posao poslovođe, to jest da više neće biti na ulici, jer se doškolovao i ima više znanja i obrazovanja. Da će biti unaprijeđen. I on se još tome nada…

Jer, kako veli bez ogorčenosti: “Težak je to posao na ulici, srećem se s raznim ljudima, pa samo sagneš glavu dolje – tamo gde čistiš. I radiš ga časno i pošteno. A kad su drski dobijem motiv da budem još ljubaziniji i vrijedniji…”

Bajramovski je inače i otac blizanaca, srednjoškolaca Jelene i Nikole. Još ih sam školuje i uči da u životu vrijedi steći diplome poštenim radom, koliko god ponekad bio težak.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr