Ubacimo u sve to i neobičnu ulogu šefa FBI-ja, koji je odlučio ponovno otvoriti istragu o famoznim privatnim e-mailovima, poslije čega se velika prednost Hillary Clnton u anketama počela naglo topiti (FBI-jeva kasnija objava kako nema osnove za istragu nije više utjecala na tu očiglednu promjenu momentuma).
Trump vrijeđa vrijednosti modernog Zapada
Unatoč svemu tome, fascinira činjenica da je Amerika za svog 45. predsjednika izabrala čovjeka koji je rekao da se muslimanima ne smije dopustiti ulazak u Sjedinjene Države, koji inzistira na izgradnji zida na granici s Meksikom, koji sve imigrante želi poslati kući i koji je najavio da neće priznati izborne rezultate, ako on ne pobijedi.
O onim raznim protuženskim ispadima da i ne govorimo. Gotovo sve za što se Donald Trump zalaže ne da se suprotstavlja, nego duboko vrijeđa vrijednosti liberalne demokracije i ljudskih prava, na kojima je izgrađen moderni Zapad.
Birači katkad katastrofalno griješe
Trumpovu pobjedu, baš kao i Brexit, valja, stoga, promatrati prije svega kao raspad paradigme modernog Zapada i glavnih njegovih vrijednosti. Umjesto ideologije jednakih šansi, jednakih zakonskih prava, ravnopravnosti , otvorenosti i tolerancije, na vlast u Washingtonu došli su prikriveni do otvoreni rasizam, govor mržnje, pozivi na nasilje, zatvorenost i isključivost.
Vidjet ćemo hoće li takva paradigma, ne predkennedyjevske, ne predrooseveltovske, nego baš predlincolnovske Amerike, postati trajna društvena i politička vrijednost, ili će se rasprsnuti za četiri godine. No, noćašnji su izbori, baš kao i njemački početkom tridesetih godina, pokazali da birači katkad katastrofalno griješe.
Pobjeda najmalignijeg kandidata
Masovno nezadovoljstvo političkim establišmentom, ali i niz drugih čimbenika, od kojih je osobito važna nelagoda bijele radničke klase poslije osam godina vladavine crnca u Bijeloj kući, doveli su do pobjede najsmješnijeg, najnepristojnijeg i politički najmalignijeg američkog predsjedničkog kandidata unatrag dugo desetljeća.
Očito je da će Amerika u sljedeće četiri godine biti politički izrazito turbulentna, jer će obje velike stranke morati stvoriti novi identitet, kako bi pokušale vratiti birače u mainstream. Kad je, pak, riječ o vanjskoj politici, uz Putina i Dutertea, sad smo dobili još jednog šefa države, i to najmoćnije države na svijetu, kojem je nasilno ponašanje glavni modus operandi.
