Ovako za Blic svjedoče Srbi koji žive u raznim krajevima Hrvatske, bojeći se otkriti svoj identitet. Njihova su svjedočenja vjerno prenesena.
"Obični ljudi nerado za medije govore o svom položaju, jer nije baš vreme za isticanje. Ipak, sve što se događalo proteklih dana svakako izaziva zebnju. Te poruke mržnje i neprijateljstva su se vrlo otvoreno čule, ističe za Blic Milorad Pupovac, jedan od političkih lidera Srba u Hrvatskoj.
Priča broj 1
Slobodan Malić (Karlovac)
Jedan od rijetkih koji su htjeli predstaviti se bio je Slobodan Malić (37), koji živi u Karlovcu. Evo njegove priče...
Ovih dana se u mom selu Budačka Reka kraj Karlovca osjećam isto kao i prethodnih 20 godina - nikako. Sjećam se šta se događalo i vidim da se, nakon svega, ništa nije promijenilo. Čak je poslednjih godinu-dvije odnekud isplivalo još nacionalizma i šovinizma. Naravno da nikako nije ugodno, pogotovo onih dana kada oni slave a mi tugujemo, ali, jednostavno, tu smo-gdje smo.
Ovdje živim sroditeljima i sestrom i život mi je udobniji od drugih povratnika samo u tom smislu što sam zaposlen u stranoj tvrtki. Inače, ne bojim se isticati svoje srpsko porijeklo, kao i da volim Crvenu Zvezdu i slušam „Riblju čorbu”. Žao mi je, ali mislim da se nikad odnos Hrvata prema srpskoj manjini neće promijeniti. Možda za jedno 100 godina.
Priča broj 2
D. B. (Benkovac)
U mom selu Morpolači, blizu Benkovca, prošlog tjedna dogodio se incident na humanitarnom pravoslavnom skupu kojim smo htjeli prikupiti novac za podizanje pravoslavne crkve. Grupa od 200 mladića uz ustaške pokliče prekinula nam je koncert, a do sukoba nije došlo samo našom prisebnošću budući da nismo odgovorili na provokacije. Od tada čisto srpsko selo od 40 ljudi živi u još većem strahu. Mnogi koji su došli kod rođaka automobilima sa srpskim tablicama ne smiju ići na more svojim vozilima.
Posljednjih godina imali smo jednu našu plažu u zaljevu koji smo prozvali „brojanica”, s parkingom, da bi ovog ljeta to parkiralište zatvorili i postavili obavijest kako je namjenjeno samo za kamp-prikolice. U okolici su sve hrvatska sela, a ima i mnogo Hrvata koji su se doselili iz Bosne. Nemamo pitku vodu, a ne žele ju nam uvesti samo zato što smo Srbi. Nemamo ni autobus do sela. Osjećamo se kao Židovi u Hitlerovoj Njemačkoj.
Ovdje žive uglavnom stariji ljudi. Bavimo se uglavnom stočarstvom, uzgajamo perad, a penzija nam je oko 150 eura. Imamo pokretnu trgovinu u kojoj najavljamo mlijeko i kruh. Imamo Hrvate s kojima se družimo, ali oni ne smiju javno reći da nas podržavaju. Tijekom cijele godine nailazimo na mnoge provokacije. Recimo, dogodilo mi se da baš na dan kad je Ante Gotovina oslobođen odem kod liječnika. Preda mnom je razgovarao na telefon i u slušalicu vikao: „Pobjedili smo!” Pet godina mi liječnik nije želio dati uputnicu za pregled kako bih dobio invalidsku penziju. Morao sam promijenti doktora nakon što mi je dva puta napisao krivu uputnicu. Na kraju mi je i komisija odlagala svaki put pregled za pola godine.
Moja kuća u Biogradu na moru, tri puta spaljivana tijekom rata, bila je zauzeta do prije pet godina, a i dalje se vodi sudski postupak za povrat, iako imam sve papire. Ostatke kuće zatvorili smo prozorima kako ne bi netko ponovno ušao. Također, jedinoj pravoslavnoj crkvi u Zadru prvo su smanjili broj parking mjesta sa šest na dva, da bi joj na kraju u potpunosti ukinuli parking. Svećenik mi se požalio da moraju platiti više od 1.000 eura zbog kazni.
Velika je nezaposlenost u čitavom kraju, mladi jedino imaju posla u talijanskoj firmi za preradu ribe. Tijekom ljeta rade se i sezonski poslovi, pa se prodaju sladoledi i palačinke na plažama.
Priča broj 3
M. S. (Podravska Slatina)
Ovde živimo samo mi stari Srbi, umirovljenici, takozvani povratnici, a bavimo se zanatom i poljoprivredom. U cijelom gradu ima možda 1.000 Srba, dosta se naselilo Hrvata iz Bosne. Uglavnom se poštujemo međusobno, međutim kada se pokrene priča o „Oluji”, nastaju svađa i dreka.
Kada sam se krajem devedesetih vratio u grad, nisu mi vjerovali i pored papira da imam kuću. Pričali su da sam si sam spalio kuću prije nego što sam pobjegao. U selo Voćin, nadomak Slatine, doselili su se i Hrvati s Kosova, a u kraju ima i Hrvata iz Hrtkovaca koji se teško uklapaju u sredinu jer su zadržali ekavicu.
Neravnopravnost je vidljiva i na malim detaljima. Recimo, na putokazima za sve crkve postoji i natpis da li je katolička, adventistička ili koja god, jedino za pravoslavnu crkvu svetog Petra i Pavla ništa ne stoji. Veliko nepovjerenje imam u zdravstvo. Mojoj ženi su katastrofalno operirali kuk, pa jedva hoda. U bolnici drže i sliku Stepinca, a na svakom koraku se mogu vidjeti hrvatske zastave.
Priča broj 4
M. P. (Knin)
Tijekom proslave „Oluje” mnogi od nas otišli su iz Knina, da ne bismo prisustvovali derneku koji sve više smeta i starim Hrvatima. Ima mnogo Hrvata, pridošlica iz Bosne, ali budući da je nezaposlenost ogromna, mnogi bježe dalje. Nekada čuvena tvornica vijaka ili šrafa koja je prije rata brojala 3.500 radnika sada ima svega 400-500 zaposlenih. Knin je ranije bio poznat i po željeznici, koja sada jedva da ima jedan vlak dnevno. Nažalost, ovde mladih gotovo i da nema.
Srbi se nalaze u dva kafića koje kolokvijalno zovemo „Terazije” i „Nušićev prolaz”. Također, na plažama imamo svoje ljude koje ne smijemo javo razotkriti. Oni nas ugašćuju i čuvaju nam automobile. Jedna od najvećih provokacija za nas Srbe je Tuđmanova bista na čuvenoj Kninskoj tvrđavi na kojoj se u staroj Jugoslaviji nije mogla naći ni Titova statua. Imamo tri mananstira na tri rijeke, ali sve manje ljudi zbog straha dolazi na tradicionalno okupljanje povodom Preobraženja. Inače, nas u cijeloj općtini ima oko 2.000, ali nemamo pravo na ćirilicu.
Vulin: Čekamo odgovor Europske komisije
Ministar za rad Aleksandar Vulin izjavo je da Srbija čeka odgovor Europske komisije u kojem bi trebalo biti riječi i u politici EU prema fašizaciji u Hrvatskoj.
"Očekujem da Europska unija progovori, da jasno stavi do znanja koja politika je neprihvatljiva", rekao je Vulin za Blic.
Premijer Aleksandar Vučić uputio je pismo Europskoj komisiji na koje još uvijek nije stigao odgovor.
- Čekamo taj odgovor, rekao je Vulin, i dodao da se od EK očekuje da jasno kaže je li Srbija u nečemu pogriješila, zatim koja je to politika koju EU želi prihvatiti, a koju ne želi.
