Grad, čije ime u prevodu znači 'skriven u pijesku', podijeljen je bodljikavom žicom gotovo 40 godina. Iza žice nalazi se nekoć mondena četvrt Varosha, a kuće, hoteli, škole i crkve su potpuno prazne. U toj je četvrti 30 godina živio Georgios Arestis. Kuću u kojoj je proveo mladost danas vidi samo s jednog uzvišenja - pomoću dalekozora.
"Grad smo napustili s vrlo malo stvari. Bježali smo od rata, od bombi. Prvo smo pobjegli u obližnje selo, a onda, poslije nekoliko dana, krenuli smo dalje, na jug otoka. Nadali smo se da ćemo se vrlo brzo vratiti u Famagustu. Nažalost, od tada je prošlo 39 godina i još uvijek smo ovdje", kaže Georgios Arestis za Al Jazeeru.
Georgiosova priča identična je pričama svih 45.000 ljudi koji su na prečac, zbog rata, pobjegli iz Varoshe. Za sobom su ostavili osobne stvari, postavljene stolove, uspomene koje sad mogu promatrati samo iz daljine. I samo snimanje Varoshe je zabranjeno. Samo krišom može se snimati obala na kojoj su se turisti izležavali. "To je bio raj. Raj. Ne pretjerujem kad to kažem. Prelijepe pješčane plaže, skroz gore od sjevera do kraja na jugu", prisjeća se Georgios Arestis.
Takve Varoshe sjeća se i Serdar Atai. Iako je imao sedam godina kada je počeo rat, kaže da je nikada neće zaboraviti. "Bila je to bogata oblast i veoma živ grad. Često ste mogli tu vidjeti poznate ličnosti kao što su Sophia Loren, Brigitte Bardot, Paul Newman. Svi su dolazili u Famagustu. Samo zamislite, imali smo tada 24 kazališta i kina. Danas imamo samo dva kina i jedan kulturni centar. I to je sve", kaže Serdar Atai.
Famagustu su nekada zvali New Yorkom Mediterana i gradom koji nikada nije spavao. Bio je politički, poslovni i kulturni centar Cipra. Na tom mjestu spajale su se kulture i religije. Imao je sve: arhitekturu, arheologiju i ljude. Sada nekad mondenu Varoshu zovu 'gradom duhova'.
